U Hrvatskom saboru je 5. travnja 2017. održana tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova s temom “Ravnopravno roditeljstvo” kojom je predsjedao predsjednik Odbora, zastupnik Ivan Vilibor Sinčić. Uvodna izlaganja održali su predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo Oliver Čanić i savjetnica pravobraniteljice za djecu Davorka Osmak Franjić.
Oliver Čanić istaknuo je kako je od osnutka njegove udruge, prije osam godina, zaprimljeno više od 5000 poruka elektroničke pošte, dopisa i telefonskih poziva roditelja nezadovoljnih obiteljsko-pravnom zaštitom u Hrvatskoj. Većinom im se javljaju očevi, ali i majke, bake i djedovi. Očevi im se uglavnom pritužuju da ne mogu viđati djecu ili da ih rijetko viđaju nakon prekida zajednice života s njihovim majkama te su nezadovoljni zbog percepcije da imaju male šanse da im dijete bude povjereno, a smatraju i da su „institucije sustava prema njima neprijateljske, spore, neučinkovite i ne daju im nikakvu podršku u skrbi za djecu“. Upozorio je na statističke podatke Državnog zavoda za statistiku prema kojima u slučaju razvoda 10,33% djece biva povjereno očevima, više od 85% majkama, a samo kod 3,23% djece donesena je odluka o zajedničkoj skrbi.
Druga uvodničarka savjetnica pravobraniteljice za djecu Davorka Osmak Franjić istaknula je da su povrede prava na život uz roditelje i roditeljsku skrb iz godine u godinu najčešći razlog obraćanja Uredu pravobraniteljice za djecu. Unutar toga su najbrojnije prijave koje se odnose na kršenje prava na zajedničku roditeljsku skrb. Riječ je problemima na koje nailaze roditelji u ostvarivanju zajedničke roditeljske skrbi u situacijama narušenog partnerskog odnosa, a koji osobito pogađa djecu. Načelo/koncept zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta ima ishodište u čl. 18. Konvencije o pravima djeteta UN-a koja države članice obvezuje da učine sve što je u njihovoj moći kako bi to načelo bilo osigurano. Odbor smatra i to posebno ističe u Općem komentaru br. 14 o pravu djeteta da njegov/njezin interes ima prednost, kako je podjela odgovornosti između roditelja najčešće u najboljem interesu djeteta. Međutim, prilikom donošenja odluke o odgovornostima roditelja jedini kriterij će biti ono što je u najboljem interesu tog određenog djeteta.
Poseban problem predstavljaju manipulativna ponašanja roditelja (jednog ili oba) u slučajevima visokokonfliktnog prekida njihove zajednice života (braka ili izvanbračne zajednice) zbog kojih djeca ne ostvaruju susrete i druženja s roditeljem s kojim ne stanuju ili ih ostvaruju u manjem opsegu od onoga koji je određen sudskom odlukom ili su, pak, izložena manipulaciji od strane roditelja s kojim ne stanuju, u vrijeme susreta i druženja s njima. Cilj je takvog ponašanja roditelja otuđiti dijete od drugoga roditelja, kojega pokušavaju potpuno isključiti iz djetetovog života.
Djelotvorniji odgovor sustava zaštite djeteta mogao bi se postići pravodobnom reakcijom u odnosu na manipulativnog roditelja u samom začetku takvoga ponašanja. Ukoliko se pokaže da roditelj nije dostupan savjetodavnom i/ili psihoterapijskom radu, niti motiviran mijenjati svoje ponašanje, takvo bi ponašanje trebalo biti sankcionirano na odgovarajući način. Važno je i pravodobno donošenje odluka kojima se reguliraju pitanja roditeljske skrbi te njihovo izvršavanje.
Iznimno je važno ne ustrajati na provođenju onih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta koje su se pokazale neučinkovitima te kontinuirano raditi na pronalaženju takvih mjera koje bi jamčile bolju zaštitu djeteta. Pri donošenju odluke o pitanjima roditeljske skrbi, uključujući pitanje raspodjele vremena koje će provoditi s roditeljima, potrebe djeteta moraju biti u fokusu. Umjesto na “podjeli vremena” provedenoga s djetetom, naglasak mora biti na temeljitoj, pažljivoj i kompetentnoj procjeni potreba i najboljeg interesa svakog pojedinog djeteta u svakoj pojedinoj situaciji, bilo da je riječ o dogovoru roditelja o načinu na koji će zajednički izvršavati roditeljsku skrb nakon prekida zajedničkog života ili o sudskoj odluci.
Kad procjenu rade stručnjaci, to uz stručna znanja zahtijeva određeno vrijeme posvećeno radu s roditeljima i djetetom, prikupljanje podataka iz svih relevantnih izvora te njihovu pažljivu analizu. Nakon učinjene procjene, roditelji moraju dobiti jasnu povratnu informaciju o argumentima za određeni prijedlog stručnjaka, kao i jasno obrazloženje odluke suda. Povratnu informaciju treba dobiti i dijete, i to na način primjeren njegovoj dobi.
Na sjednici se, osim o raspodjeli vremena koje bi dijete trebalo provesti s jednim i drugim roditeljem nakon narušenog partnerskog odnosa, raspravljalo i o sudjelovanju djece u sudskim postupcima. Na sjednici su, uz članove Odbora za ravnopravnost spolova, sudjelovali predstavnici nadležnih državnih institucija te organizacija civilnog društva.