Platforma o dječjim pravima Vijeća Europe

Platforma o dječjim pravima Vijeća Europe
launchmeetingplatform1U Strasbourgu je 2. i 3. lipnja održana Konferencija o Platformi o dječjim pravima Vijeća Europe, koja predstavlja mrežu predstavnika vlada zemalja članica Vijeća Europe, nevladinih udruga, pravobranitelja, međunarodnih organizacija i znanstvenika. Središnja tema rasprave bila je “Nacrt smjernica Vijeća Europe za integrirane strategije protiv nasilja nad djecom”, koji se osobito odnosi na pravosuđe prilagođeno djeci, prevenciju nasilja nad djecom i načine izgrađivanja kulture dječjih prava.

Na konferenciji svojim izlaganjima sudjeluju zamjenica Glavnog tajnika Vijeća Europe Maud de Boer-Buquicchio, povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Thomas Hammarberg, Posebna predstavnica Glavnog tajnika UN-a za nasilje nad djecom Marta Santos Pais, bivši predsjednik Odbora za prava djeteta UN-a Jaep Doek, supredsjedatelj savjetodavnog tijela nevladinih udruga za praćenje Studije Glavnog tajnika UN protiv nasilja nad djecom Peter Newell, grčki pravobranitelj za djecu Georgeos Moschos, profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu i supredsjedateljica radne grupe eksperata Vijeća Europe za pravosuđe prilagođeno djeci dr. Ksenija Turković I drugi. U radu konferencije sudjeluje i zamjenica hrvatske pravobraniteljice za djecu Lora Vidović, kao članica radne grupe Vijeća Europe za izradu Smjernica za integrirane strategije protiv nasilja nad djecom.

Prioriteti Vijeća Europe vezani uz program “Izgraditi Europu za djecu i s  djecom” u razdoblju od 2009. do 2011. godine su pravosuđe prilagođeno djeci, participacija i ukidanje svih oblika nasilja nad djecom. A glavni ciljevi Platforme o dječjim pravima VE su osiguranje prostora za raspravu i promociju Smjernica za integrirane strategije protiv nasilja nad djecom, zahtijevanje od država članica da ih usvoje i implementiraju, sugeriranje međusektorske suradnje među državama, osobito u vezi sa zaštitom djece od svih oblika nasilja te provedba preporuka Studije Glavnog tajnika UN-a o nasilju nad djecom u Europi i III. Svjetskog kongresa protiv spolnog iskorištavanja djece i adolescenata te razvijanje posebnih djelovanja za zaštitu ranjive djece.

Jedan od ključnih izazova, u vezi s ukidanjem svih oblika nasilja nad djecom, je zabrana tjelesnog kažnjavanja, osobito u obitelji. Zakonska zabrana svakog nasilja nad djecom nije sustavno provedena u svim zemljama članicama VE, a nedostaju i istraživanja o doživljenom nasilju i stavovima djece. Važno je i pitanje zaštite privatnosti i obveze prijavljivanja nasilja, osobito zbog one djece koja traže pomoć, a ne žele da počinitelj bude prijavljen. Istaknuto je također kako je pristup djece pravosuđu nedostatan.

Za prevenciju nasilja istaknuta je važnost obrazovanja djece za ljudska prava i odgovornosti, demokratsko građanstvo, zaštitu okoliša i nenasilje, od predškolske dobi, a s tim u vezi i sustavna i integrirana edukacija učitelja za poučavanje o ljudskim pravima. Participacija djece, njihovo mišljenje o obrazovnom procesu i svim okolnostima u vezi sa školom, od presudne je važnosti, a ne smije se zaboraviti ni participacija roditelja. Međutim, zabraniti tjelesno kažnjavanje djece nije dovoljno, ako se roditeljima istodobno ne pruži podrška i informacije o metodama “pozitivnog” roditeljstva, osobito u obiteljima koje su siromašne ili isključene iz društva.

Uloga pravobranitelja za djecu, kao neovisnih nacionalnih institucija za zaštitu prava djece, ključna je za sustavno praćenje, promicanje i implementaciju prava djece na domaćem i međunarodnom planu, a Vijeće Europe jasno i snažno pruža podršku jačanju postojećih i uspostavljanju novih institucija u onim državama članicama koje tu instituciju još nisu osnovale. Istaknuto je kako je važno naći vezu između teorijskih međunarodnih standarda i njihove implementacije, osobito na lokalnoj razini, u čemu pravobranitelji za djecu svakako imaju veliku ulogu, no trebaju i potporu. Također, istaknuta je i važnost ovlasti pravobranitelja da zaprima pojedinačne pritužbe, osobito od djece, što daje važnu podlogu i predstavlja polaznu osnovu u radu ureda pravobranitelja jer omogućuje ostvarivanje takozvanog evidence-based pristupa.