Dječji tjedan, koji se u Hrvatskoj ove godine obilježava od 5. do 11. listopada, povod je da se pozornost javnosti usmjeri na djecu i njihov položaj u društvu i poziv svim odraslima da preispitaju u kolikoj su mjeri odgovorili na potrebe djece u obitelji, lokalnoj zajednici i društvu. Jesmo li doista učinili sve što smo mogli kako bi se ostvarila prava djece da imaju jednake šanse za razvoj i ostvarenje svojih potencijala?
U godini u kojoj se navršava punih 20 godina od donošenja Konvencije UN-a o pravima djeteta, moramo iskreno priznati da smo još daleko od poželjne razine ostvarivanja tih prava. Iako je u cijelom društvu napredovala svijest o potrebi zaštite prava i interesa djece, i iako su naši zakoni uglavnom usklađeni s Konvencijom, stječe se dojam da u njihovoj provedbi zaštita dječjih prava nije među prioritetima. Djeca su i dalje prečesto žrtve nasilja ili zanemarivanja u obitelji i drugdje, češće ih se osuđuje zbog neprimjerenog ponašanja nego što im se pokušava pomoći da razviju odgovornost prema sebi i drugima. Gotovo svaki put kad nas ekscesni slučajevi podsjete da premalo ulažemo u brigu o djeci i u prevencijske programe, slušamo opravdanja kako “nema dovoljno novca”.
Programi štednje se najprije “lome” na dječjim leđima, njima namijenjene proračunske stavke režu se s lakoćom. Stoga smo ljetos Vladi Republike Hrvatske uputili preporuku da ne ograničava sredstva za djecu, posebice za onu najranjiviju: siromašnu djecu, djecu s teškoćama u razvoju i djecu bez roditeljske skrbi. Djelotvorni socijalni programi u ovim su uvjetima iznimno važni, jer djecu će svakako pogoditi sva ona ograničenja koja umanjuju prihode roditelja.
I zato je Dječji tjedan važan podsjetnik i društvu, i svakoj lokalnoj zajednici, da barem u svojim okvirima učine sve što mogu da nadomjeste djeci ono za što će biti uskraćena zbog pada životnog standarda obitelji. Besplatne slobodne aktivnosti, igraonice, izleti i pomoć u učenju nešto je što mnoge organizacije i udruge u zajednici mogu volonterskim radom i same pružiti, a država je dužna podupirati ih i pomagati u tome.
U ovom trenutku, pritisnuti ekonomskim teškoćama, ne smijemo zaboraviti da djeca ne mogu čekati da recesija prođe. Ona rastu sada i sada trebaju našu podršku!
Pravobraniteljica za djecu
Mila Jelavić
