Preporuka pravobraniteljice uz Dan djece oboljele od malignih bolesti – 15. veljače

Temeljna svrha obilježavanja Međunarodnog i nacionalnog dana djece oboljele od malignih bolesti – 15. veljače jest informiranje javnosti o malignim bolestima u djece i podizanje javne osviještenosti o potrebama ove djece. To je ujedno i posebna prilika da na razini društva i mjerodavnih institucija raspravimo na koje sve načine možemo bolje odgovoriti na njihove potrebe, o tome kako im teške trenutke možemo učiniti podnošljivijima te kako im duge sate iščekivanja i tjeskobe možemo ispuniti igrom, opuštajućim razgovorom i zabavom. Današnji dan je i poticaj za brigu o članovima obitelji oboljele djece, kojima je također neophodna podrška, te za osmišljavanje najprikladnijih oblika i načina pružanja takve podrške.

Jedan od oblika brige o oboljeloj djeci je i podrška njihovom redovitom obrazovanju kroz organiziranje „škole u bolnici“. No, takav oblik podrške, nažalost, i dalje izostaje za   srednjoškolce, što predstavlja poseban problem djeci srednjoškolske dobi koja boluju od bolesti koje zahtijevaju duže periode hospitalizacije.

Stoga je, u povodu Međunarodnog i nacionalnog dana djece oboljele od malignih bolesti, pravobraniteljica za djecu uputila preporuku Ministarstvu znanosti i obrazovanja o potrebi neodgodivog organiziranja nastave u bolnici za učenike srednjih škola, u skladu s propisima koji reguliraju to pitanje, odnosno s člankom 16. Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju, koji je donesen još 2015. godine.

Iako propisi to već odavno omogućuju, organizacija nastave za srednjoškolce tijekom njihovog bolničkog liječenja zasad nije zaživjela te se nerijetko svodi na pomoć koju djeci dobrovoljno pružaju nastavnici koji provode nastavu u bolnici za djecu osnovnoškolske dobi. U svojoj preporuci Ministarstvu znanosti i obrazovanja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević istaknula je koliko je za djecu koja boluju od teških i kroničnih bolesti važno i vrijedno pohađanje nastave u bolnici, budući da ono za njih predstavlja i održavanje veze s njihovim životom prije spoznaje o dijagnozi i hospitalizacije. Pohađanje nastave u bolnici omogućuje im da se bave sadržajima kojima se bave i druga djeca njihove dobi te im olakšava boravak u bolnici jer su im tako dani sadržajniji. Za djecu je vrijedno i to što boravak u razredu (u bolnici) podrazumijeva i druženje s vršnjacima, a uza sve to pohađanje nastave u bolnici također im olakšava povratak u redovnu nastavu kada izađu iz bolnice.

Dobrobiti takvog očuvanja kontinuiteta pohađanja škole već su se pokazale kroz model organizacije „škole u bolnici“ za djecu osnovnoškolske dobi. Budući da postoji i pravni i organizacijski okvir za to,  više ne smije biti izgovora za to da se i srednjoškolcima tijekom dužeg bolničkog liječenja ne omogući ostvarivanje njihovog prava na obrazovanje. Stoga je pravobraniteljica preporučila Ministarstvu znanosti i obrazovanja da neodgodivo osigura organizaciju nastave za srednjoškolce u bolnici.