Rasprava o prijedlogu Obiteljskog zakona u Ministarstvu socijalne politike i mladih

Rasprava o prijedlogu Obiteljskog zakona u Ministarstvu socijalne politike i mladih

ObiteljU Ministarstvu socijalne politike i mladih 6. rujna 2013. održana je javna rasprava o Nacrtu prijedloga Obiteljskog zakona na kojoj je sudjelovala pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, sa svojim savjetnicama Lidijom Petrović, Davorkom Osmak-Franjić i Gordanom Filipović. Pravobraniteljica za djecu tom prilikom je pozdravila namjeru predlagatelja da se zakonsko uređenje obiteljskih odnosa unaprijedi i da se u praksi otklone uočeni nedostaci sadašnjeg Obiteljskog zakona, poput, primjerice, nedostatnih procesnih odredbi, da se spriječe manipulacije razvedenih roditelja djecom, sankcioniraju se njihova ponašanja koja ugrožavaju dobrobit djece, da se detaljnije razrade i reguliraju problematične situacije u obiteljskim odnosima te da se roditelji motiviraju na dogovor oko ostvarenja prava djeteta.

 Izrazila je zadovoljstvo time što su u Nacrtu usvojeni neki od prijedloga pristiglih iz njezinoga Ureda. No, izrazila je zabrinutost zato što je u javnoj raspravi o tako važnom i složenom zakonskom tekstu ostavljeno nedovoljno vremena za njegovo proučavanje, razumijevanje i davanje kvalitetnih primjedbi i prijedloga te je apelirala na predlagatelja da produži rok javne rasprave. Također je izrazila zabrinutost da za provođenje ovako koncipiranog zakona zasad nema dovoljno stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, procjenjujući da bi za njegovu provedbu trebalo 50 posto više ljudi od sadašnjeg broja zaposlenih u tome sustavu.

Osvrnula se na neke predložene novine te je pritom podržala namjeru da se djetetu prizna ograničena poslovna sposobnost. Izrazila je zabrinutost u pogledu predložene dobne granice za sudjelovanje djeteta, ističući kako se predloženim rješenjem na dijete preniske dobi stavlja velika odgovornost, a zbunjujuće su i odredbe kojima se ovo pravo razrađuje. Pozdravila je namjeru predlagatelja da se sudjelovanje djeteta u postupcima koji ga se tiču jasno definira i dade mu se na važnosti, no iskazala je zabrinutost zbog nekih predloženih rješenja. Naglasila je kako se protivi odredbi da saslušanje djeteta u postupku bude obavezno, kao prva procesna radnja, budući da to nije u skladu s Konvencijom o pravima djeteta i Općom preporukom br. 12 koja sudjelovanje djeteta u postupku veže uz dobrovoljnost i mogućnost da dijete u svakom trenutku odluči da više ne želi sudjelovati. Izrazila je zabrinutost i zbog toga što se u prijedlogu zakonskog teksta postavlja dobna granica u ostvarivanju prava djeteta na sudjelovanje te naglasila kako djetetovo sudjelovanje mora biti slobodno, dobrovoljno, uvažavajuće i neograničavajuće s obzirom na djetetovu dob. Da bi dijete moglo ostvariti svoje pravo na sudjelovanje, ono mora biti pravodobno i sveobuhvatno informirano kako bi uopće moglo donijeti odluku želi li sudjelovati u postupku ili ne,

Osvrnula se i na institut zajedničke roditeljske skrbi ističući kako on, nažalost, do sada nije zaživio u punoj mjeri, ali ga zbog toga ne treba ukidati, već treba stvoriti uvjete kako bi se zajednička roditeljska skrb ostvarivala u punom opsegu u onim situacijama kad ona nije protivna interesima djeteta.