Rasprava saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu politiku o preprekama posvajanju djece u Hrvatskoj

Rasprava saborskog odbora za zdravstvo i socijalnu politiku o preprekama posvajanju djece u Hrvatskoj

Saborski Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku održao je 23. svibnja 2018. sjednicu s temom “Prepreke u posvajanju djece u Hrvatskoj – je li ih moguće premostiti?”, na kojoj se raspravljalo o važnosti unapređenja sustava posvajanja, potrebi povećanja broja posvojenja, pronalasku odgovarajućeg trajnog rješenja za djecu koja se nalaze u sustavu skrbi, skraćivanju boravka djece u institucijama i davanju prednosti udomiteljstvu i posvojenju.

Predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Ines Strenja-Linić uvodno je rekla kako je u Hrvatskoj je trenutačno 435 djece s formalnopravnim pretpostavkama za posvojenje i trostruko više potencijalnih posvojitelja, te istaknula kako se broj  posvojenja se u zadnjih nekoliko godina smanjuje. Naglasila je važnost osiguranja što kraćeg boravka djece u institucijama i davanje prednosti udomiteljstvu i posvojenju gdje god je to moguće kako bi se djeci osiguralo odrastanje u obiteljima.

Ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić, govoreći o donošenju najboljeg rješenja za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, istaknula je nužnost suradnje  mjerodavnih državnih institucijama s partnerskim organizacijama civilnog društva kako bi se cijeli postupak osnažio i ubrzao.

U uvodnom izlaganju načelnica Sektora za koordinaciju politika i unapređenje stručnog rada centara za socijalnu skrb Tatjana Katkić Stanić prikazala je detaljnu analizu aktualnog stanja realizacije posvojenja te statističke pokazatelje o broju posvojene djece te broju djece koja ispunjavaju pretpostavke za posvojenje. Naglasila je kako je intencija sustava skrbi da se djeca zadrže u vlastitim biološkim obiteljima njihovim osnaživanjem, prije nego se posegne za alternativnim oblicima, kao što su smještaj u udomiteljske obitelji ili u domove te posvajanje. Ukazala je i na problem djece koja spadaju u skupinu teško posvojive djece, navodeći da su to uglavnom djeca s teškoćama u razvoju i sa zdravstvenim problemima te djeca romskog etničkog podrijetla.

U raspravi je sudjelovala i zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika. Ona je, među ostalim, upozorila na to da je, prema podacima dostupnim Uredu pravobraniteljice za djecu, od 2011. do 2017. godine tek šest domova za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi transformirano u centre za pružanje usluga o djeci, a u 2017. godini niti jedan. Također, prema podacima Ureda, 2015. godine je posvojeno 42 djece, 2016. godine 22 djece, a 2017. godine 18 djece. Istaknula je pritom da ohrabruje to što u sustavu postoji svjesnosti o teško posvojivoj djeci, kao i da postoji ideja o udruživanju snaga za provedbu kampanja, za edukaciju i za aktivnosti kojima bi se promijenio odnos prema teško posvojivoj djeci.

Govoreći o trajanju postupka u odnosu na procjenu posvojitelja, ali i najboljeg interesa djeteta, M. Gabelica Šupljika naglasila je kako najbolji interes djeteta mora biti detaljno procijenjen, operacionaliziran u svakom segmentu u odnosu na mentalno i emocionalno stanje djeteta, u odnosu prema njegovoj slici o sebi, svijetu koji ga okružuje i drugim vršnjacima. No detaljna procjena ne smije predugo trajati, upozorila je.

U raspravi je bilo riječi i o boljoj kontroli udomiteljstva, osnaživanju kadrovskih kapaciteta centara za socijalnu skrb, odgovarajućoj edukaciji svih sudionika u procesu posvojenja, senzibiliziranju javnosti za ovu kompleksnu problematiku te potrebi unapređenja svih segmenata sustava kako bi se osigurala zaštita djece kao prioritetni cilj.

Predstavnici izvršne, zakonodavne i  sudske vlasti, predstavnici civilnoga sektora, stručnjaci i drugi zaključili su kako se problematika posvojenja u Hrvatskoj mora rješavati međusobnom suradnjom i partnerskim odnosom svih institucija, integrativnim pristupom, bržim djelovanjem svih odgovornih te prvenstveno stavljajući u središte dobrobit djece s ciljem osiguravanja njihovog odrastanja u obiteljima, a ne u institucijama.