U Hrvatskoj se u povodu Svjetskog dana Roma 8. travnja različitim događanjima slavi romska kultura. Prilika je to i da svi bolje upoznamo običaje, kulturu i životne priče Roma u Hrvatskoj. No, i da se sjetimo onoga romskoga djeteta koje će na današnji dan, umjesto u školu, krenuti u prosjačenje, koje nema slikovnicu da je pročita u krilu drage osobe, onoga koje će, umjesto da bude na doručku u vrtiću s vršnjacima, ostati gladno u svojoj kući. Onoga koje će vršnjaci u školi nazvati pogrdnim imenom, koje će danas možda zadnji puta doći u školu i onoga koje će zanijekati svoj jezik i podrijetlo u strahu da se ne bi razlikovalo od drugih.
Današnji je dan važan za svako romsko dijete: da ne zaboravi svoj jezik i kulturu, da nauči uz vlastiti romski identitet graditi i identitet većinske zajednici u kojoj živi, da drugu djecu nauči o svojim običajima i ujedno uči o drugim, neromskim običajima. Stvarajući inkluzivno društvo ne smijemo zaboraviti svoju zadaću podučavanja djece toleranciji, prihvaćanju različitosti i multikulturalnosti.
Ujedno, ne smijemo zaboraviti da djecu trebamo i slušati. Odgovornost je svih nas, kao i društva u cjelini, stvoriti što više prilika u kojima ćemo omogućiti romskim djevojčicama i dječacima da izraze svoje mišljenje bez straha od podsmjehivanja, izrugivanja i odbačenosti. Odgovornost odraslih je u kolikoj se mjeri dječja prava doista ostvaruju u svakodnevnom životu jer odrasli se skrbe o djeci, oni kreiraju i provode različite zakone, propise i mjere koje utječu na dječje živote. Svako romsko dijete treba zaštitu i poticaj odraslih i podršku društva, osobito lokalne zajednice, da bi zdravo odrastalo, ali i da bi razvilo odgovornost prema sebi i drugima.