Uz Međunarodni dan osoba s invaliditetom – o inkluzivnom srednjoškolskom obrazovanju

Uz Međunarodni dan osoba s invaliditetom – o inkluzivnom srednjoškolskom obrazovanju

 

Sastanak_TURNa inicijativu pravobraniteljice za djecu, u prostorijama njezina Ureda  1. prosinca 2011. održan je sastanak s temom “Upisi u srednju školu i inkluzivno srednjoškolsko obrazovanje učenika s teškoćama u razvoju, zdravstvenim teškoćama i teškoćama u učenju”. Sastanak je ujedno bio prigoda da se obilježi 3. prosinca, Međunarodni dan osoba s invaliditetom te da se razmjenom znanja i iskustava, zajedničkim nastojanjima nastave pozitivne promjene k inkluzivnom obrazovanju djece s teškoćama u razvoju.

Tijekom dosadašnjeg praćenja ostvarivanja prava djece u Republici Hrvatskoj, posebice mogućnosti ostvarivanja obrazovnih prava djece s teškoćama u razvoju, Ured pravobraniteljice za djecu uočio je nekoliko značajnih problema na koje je i ukazivao kroz izvješća i preporuke nadležnim tijelima. Jedan od tih problema, koji je posebno bio naglašen u 2011. godini, je upis u programe srednjoškolskog obrazovanja i, s tim u vezi, postupak profesionalnog savjetovanja, što se preporuča posebice za učenike koji su nastavu u osnovnoj školi pohađali temeljem rješenja o primjerenom obliku školovanja, učenike koji imaju rješenje Prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb te učenike koji imaju zdravstvene teškoće i teškoće u učenju. Upravo mišljenja tima za profesionalno usmjeravanje te nejasno tumačenje Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole, bili su ove godine izvor nezadovoljstva i tema učestalih obraćanja Uredu pravobraniteljice za djecu od strane roditelja, ali i institucija.

Stoga je Ured okupio relevantne i zainteresirane dionike, kako bi u argumentiranoj i konstruktivnoj raspravi pronašli polazište za bolje i koordinirano funkcioniranje svih sustava uključenih u postupak pripreme i upisa djece u srednje škole i odgovornih za zaštitu najboljeg interesa djece s teškoćama u razvoju. Sastanku su se odazvali zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – službe za profesionalno informiranje i usmjeravanje, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencije za odgoj i obrazovanje, Službe za školsku i sveučilišnu medicinu Zavoda za javno zdravstvo “dr. Andrija Štampar”, Hrvatskog društva za školsku i sveučilišnu medicinu HLZ – a i Centra za socijalnu skrb Zagreb. Na sastanku su sudjelovali i predstavnici škola u kojima se obrazuju djeca s teškoćama u razvoju, među kojima i oni uključeni u projekt edukacije srednjoškolskih profesora za rad s djecom s teškoćama u razvoju, a riječ je o školama: Rehabilitacijski centar Veruda iz Pule, Industrijsko-obrtnička škola Šibenik, Strukovna škola Vukovar, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga u Zagrebu i III. gimnazija u Zagrebu.

Sama činjenica upisa djeteta s teškoćama u redovne srednjoškolske ustanove, ne znači i potpuno ostvarivanje njegovih prava zajamčenih UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta i UN-ovom Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Nepripremljenost u smislu nedovoljne educiranosti i senzibiliziranosti djelatnika u sustavu, stvara brojne prepreke kvalitetnom inkluzivnom obrazovanju djece s teškoćama u razvoju te djece sa zdravstvenim teškoćama, teškoćama u učenju i problemima ponašanja. Zato su na sastanak pozvane doc. dr. sc. Anamarija Žic-Ralić i prof. dr. sc. Ljiljana Igrić, kao relevantne stručnjakinje za područje inkluzivnog obrazovanja, da progovore i o tom problemu koji je neraskidivo vezan uz problem upisa u srednje škole.

Sastanku su, uz pravobraniteljicu za djecu Milu Jelavić, prisustvovale i zamjenica pravobraniteljice Ester Radmilo te savjetnice Tanja Opačak i Mirna Slaviček. Svi sudionici iznijeli su ključne probleme koje vide kao prepreku kvalitetnijem inkluzivnom obrazovanju, no ujedno su, svaki iz svoje perspektive i sustava, predložili moguća rješenja problema. Nekoliko je područja na koje su se odnosile preporuke, a to su: zakonodavna rješenja i podzakonski propisi, interdisciplinarnost timova koji odlučuju o obrazovanju djece s teškoćama u razvoju, razvoj i diferencijacija postojećih programa koji se nude djeci s teškoćama u razvoju, edukacija srednjoškolskih profesora te rad službi podrške s roditeljima.

Također je ocijenjeno da je nužna bolja povezanost sustava i koordinacija u njihovom djelovanju, kao i da je neophodan bolji prijenos informacija unutar svakog pojedinog sustava i među sustavima. Stoga je pohvaljena inicijativa pravobraniteljice da na ovaj način okupi zainteresirane dionike, jer je ovo bila odlična prilika da čuju jedni druge te da se stvori mreža stručnjaka koji bi u direktnoj razmjeni iskustava, problema i prijedloga, iznašli način za unapređenje sustava, koji još uvijek ne odgovara na obrazovne potrebe djece s teškoćama u razvoju u dovoljnoj mjeri te ne omogućava ostvarivanje njihovih prava. Naglašena je i potreba da se sastanak poput ovoga organizira nakon određenog vremena kako bi se pratio tijek napretka, preispitala pojedina rješenja i ukazalo na nove moguće puteve rješavanja postojećih problema.