U okviru projekta “Interkulturalno obrazovanje za integrirane zajednice” u Vukovaru je od 28. veljače do 1. ožujka 2015. održana konferencija “Integrirano i interkulturalno obrazovanje u Europi”. Konferenciju je organizirao Nansen dijalog centar iz Osijeka, koji ovaj projekt provodi u partnerstvu s Pučkim otvorenim učilištem Korak po korak iz Zagreba i u suradnji s Učiteljskim fakultetom u Osijeku. Projekt je financiran sredstvima Europske unije i Ureda za udruge Vlade RH.
Konferenciju je otvorio pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Staša Skenžić, a zatim su se prisutnima obratile zamjenica gradonačelnika Grada Vukovara Marija Budimir te Predsjednica Nansen dijalog centra Ivana Milas. Skup je pratila i savjetnica pravobraniteljice za djecu Sanja Vladović.
Konferencija je bila namijenjena djelatnicima odgojno-obrazovnog sustava te predstavnicima državnih institucija i civilnog sektora koji se bave obrazovanjem djece i mladih. Pozvani predavači predočili su iskustava u interkulturalnom obrazovanju u svojim sredinama, čija značajka je da su bile, ili još jesu, preplavljene nacionalnim podjelama i nasiljem. U takvim uvjetima neki roditelji su odbili biti dio politike nasilja i odlučili pokazati da se može i drukčije.
Tako je predstavnica interkulturalne škole iz Sjeverne Irske predočila njihov model integriranog obrazovanja koji je nastao nakon krvavih sukoba katolika i protestanata u Belfastu 1981., kada je dio roditelja djece, bez podrške vlade i o svom trošku, pokrenuo ideju zajedničkog obrazovanja djece koja su se dotad školovala odvojeno još od 1921. godine. Projekt danas obuhvaća 62 integrirane škole i ima tendenciju širenja.
Djelatnice integrirane škole iz Jeruzalema, u vrlo dojmljivoj prezentaciji, predočile su svoja iskustva rada pet integriranih škola u Izraelu koje zajedno pohađaju učenici pripadnici židovskog i palestinskog naroda, u kojima istovremeno i zajedno u učionici rade i nastavnici obaju naroda. Prva škola osnovana je 1998. a njihov rad financiraju nevladin sektor i sami roditelji. Iskustva polaznika škole, njihovih roditelja i djelatnika su vrlo pozitivna i tim vrednija, jer su snažni sukobi u Izraelu još uvijek prisutni. Škole koje djeluju bez podrške vlade, povremeno doživljavaju i direktne napade, a situacija je bila posebno teška prošle godine, za vrijeme sukoba oko pojasa Gaze. No zajednice okupljene oko škole brane ih doslovce i vlastitim životima, solidarizirajući se s drugima i drugačijima, a protiv rata i sukoba. Djelatnice škola kažu da je posao izuzetno zahtjevan, jer integracija nije samo zajednička igra djece, nego i odrađivanje „teških“ stvari kao što je razgovor o različitostima i uzrocima netrpeljivosti. Poseban problem predstavlja im opstrukcija od strane službene politike.
Treće iskustvo je praksa integriranih škola djece makedonske i albanske nacionalnosti, koje su nastale također nakon direktnih vojnih sukoba dviju nacionalnosti u Makedoniji 2008. godine. Danas ovih škola u Makedoniji ima 13. Ova iskustva su vrlo potresna, no svi izlagači su naglasili da škole pokazuju da postoje ljudi koji ne prihvaćaju podjele, političke sukobe i nasilje među zajednicama, i žele da njihova djeca rastu u drukčijem svijetu, u kojem ljudi žive zajedno u različitostima, uvažavajući i prihvaćajući aktivno jedni druge, a ne samo jedni pored drugih. Ono što je osobitost rada u ovakvim postkonfliktnim ili još uvijek visokokonfliktnim zajednicama je visoka educiranost osoblja škole i trajno ulaganje u osobni rast i razvoj, budući su i sami došli s nizom predrasuda i motiva o „onima drugima“ s kojima su se trebali suočiti.
Na konferenciji su predočena i pozitivna iskustva inkluzivnih škola iz Njemačke u zajedničkom interkulturalnom obrazovanju djece njemačke i useljeničke turske zajednice te iskustvo Velike Britanije u radu s djecom imigranata. U drugom danu konferencije predočeni su okviri za interkulturalno obrazovanje u Hrvatskoj te iskustva Bosne i Hercegovine i Srbije.
Nansen dijalog centar od 2001. djeluje u multikulturalnim zajednicama pogođenim ratom i konfliktima. U Hrvatskoj su kreirali program interkulturalne škole za područje Vukovara čiji početak rada se očekuje u budućnosti. Naime, djeca većinske hrvatske i manjinske srpske nacionalnosti u Vukovaru se školuju odvojeno, a istraživanja su pokazala da djeca u ovim uvjetima ne ostvaruju gotovo nikakve kontakte iako žive jedni pored drugih te ništa ne znaju o kulturi druge nacionalnosti. Interkulturalna škola bit će ponuđena kao treća mogućnost za onu djecu i roditelje svih nacionalnosti koji se žele školovati po drukčijem modelu. Također, Nansenov program za interkulturalno obrazovanje ušao je kao međupredmet u 20 škola u Hrvatskoj, u okviru građanskog odgoja, a izdali su i priručnik za nastavnike. Budući da je interkulturalnost kao strateško opredjeljenje definiralo i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u svojoj Strategiji, projekt Nove škole u Vukovaru mogao bi neposredno to i dokazati.