Od 6. do 9. studenoga 2019. U Osijeku je održana 27. godišnja konferencija hrvatskih psihologa sa središnjom temom – Psihologija i digitalni svijet. Uz Hrvatsko psihološko društvo, suorganizatori su bili Društvo psihologa Osijek, ujedno i domaćin skupa te Društvo psihologa Virovitičko-podravske županije. Uz glavnu temu konferencije, kroz usmena priopćenja, simpozije, radionice, okrugle stolove, tribine i stručne domjenke, bilo je riječi i o brojnim drugim aktualnim temama iz psihološke prakse.
Konferenciju su otvorili organizatori, a skup su pozdravili i podržali i predsjednik Skupštine Osječko-baranjske županije Dragan Vulin, predstojnica Podružnice AZOO u Osijeku Ivana Biljan, prodekan za znanost Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku Željko Pavić te savjetnica pravobraniteljice za djecu u područnom uredu u Osijeku Sanja Vladović. Savjetnica je naglasila doprinos psihologa u zagovaranju prava djece te pozvala prisutne da obilježe skorašnju 30. obljetnicu Konvencije o pravima djeteta.
Savjetnica pravobraniteljice za djecu Davorka Osmak Franjić sudjelovala je u programu konferencije 7. studenoga, s izlaganjem pod naslovom “30 godina od donošenja Konvencije o pravima djeteta – jesmo li doista postali ‘alergični’ na dječja prava?”. Izlaganje je održano u okviru stručnog domjenka koje je organizirala Sekcija za ljudska prava Hrvatskog psihološkog društva.
U svojem izlaganju savjetnica je predstavila rezultate istraživanja Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja koje je Ured pravobraniteljice za djecu proveo 2017. i 2018. godine, u suradnji sa znanstvenicama s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te Odsjeka za pedagogiju i Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Ivane Borić.
U raspravi koja je uslijedila nakon izlaganja ponovno je istaknuta važna uloga odraslih u poticanju djece na ostvarivanje njihovog prava na sudjelovanje/participaciju u procesima donošenja odluka o pitanjima koja se odnose na djecu – u svim područjima njihovog života. Također je istaknuta važnost pružanja odgovarajuće podrške odraslima koji rade s djecom i za djecu, kroz edukaciju, s ciljem podizanja razine njihovih odnosnih kompetencija, odnosno znanja i vještina o tome kako graditi kvalitetnije odnose s djecom. Naime, kako se u istraživanju pokazalo, djeci je za participaciju u školi iznimno važna podrška dostupnih, motiviranih, uvažavajućih odraslih koji uvelike mogu pridonijeti kreiranju atmosfere prihvaćenosti i slobode izražavanja svih u pojedinoj školskoj sredini.