Izbornik
Počinje lipanjska kampanja za djecu čiji su roditelji u zatvoru

I ovoga lipnja diljem Europe u tijeku je kampanja za podršku djeci čiji su roditelji u zatvoru, pod nazivom Not My Crime, Still My Sentence! (u prijevodu: Zločin nije moj, ali kazna ipak jest!) koju je inicirala mreža Children of Prisoners Europe – COPE. Opći cilj ove paneuropske kampanje je jačanje svjesnosti o potrebama i pravima djece čiji su roditelji zatvorenici, a u središtu ovogodišnje kampanje je propagiranje „dječje verzije“ Preporuke Vijeća Europe o zaštiti prava ove djece pod nazivom „It’s Time to Act!“ (Vrijeme je za akciju!). Kampanja redovito uključuje pojačane aktivnosti u zatvorskome sustavu usmjerene na poticanje i olakšavanje kontakata i očuvanja bliskosti zatvorenika s njihovom malodobnom djecom. Kampanji se svake godine pridružuje i Ured pravobraniteljice za djecu, kao član COPE mreže, pozivajući na prepoznavanje potreba i pružanje podrške djeci zatvorenika.

Ovogodišnja lipanjska kampanja bitno je drukčija od prethodnih, ističu u COPE mreži, jer se odvija u ozračju borbe protiv pandemije bolesti COVID-19, u kojoj su najveći napori u svim državama usmjereni na zdravstveni sustav. U takvim uvjetima marginalizirane skupine, među kojima su i djeca zatvorenika, mogu ostati bez potrebne podrške. Također, restriktivne mjere za suzbijanje pandemije uključuju i zabranu posjeta u kaznenim ustanovama, što za mnogu djecu zatvorenika znači i opasnost od gubitka kontakta s roditeljem. Stoga je i jedna od preporuka pravobraniteljice za djecu na početku izbijanja epidemije bila apel zatvorskim ustanovama da što je moguće više omoguće kontakte zatvorenika-roditelja s djecom putem digitalnih uređaja. To ne može nadomjestiti djetetu roditeljski zagrljaj i dodir, ali barem mu omogućuje da doživi roditeljev lik i glas i da održi bliskost s njime.

Više o paneuropskoj kampanji Not My Crime, Still My Sentence! u 2020. godini pročitajte na stranici mreže COPE.

“Kažnjenici bez krivnje”

Odlazak oca ili majke u zatvor stresno je i traumatizirajuće iskustvo za dijete, stoga je iznimno važno da sustavi i pojedinci koji se bave djecom prepoznaju da su djeca zatvorenika osjetljiva skupina koja treba dodatnu podršku i pomoć. Uz pravosuđe, i sustav socijalne skrbi te sustav odgoja i obrazovanja moraju razviti veću osjetljivost za pružanje pomoći i podrške ovoj djeci. To ne znači da roditeljstvo oslobađa počinitelje kažnjivih djela od odgovornosti i krivnje, već da valja uložiti napor kako njihova djeca ne bi postala “kažnjenici bez krivnje“.

U Hrvatskoj približno jednu trećinu svih zatvorenika čine roditelji maloljetne djece. Prema podacima zatvorskoga sustava, u 2018. godini među zatvorenicima je bilo približno 1600 roditelja maloljetne djece, uglavnom očeva, a ukupni broj njihove djece bio je oko 3800. To znači da se svake godine nekoliko tisuća djece susreće s takvim izazovom koji, osim odvojenosti i odsutnosti jednoga ili oba roditelja iz djetetovog života, nerijetko donosi i stigmatizaciju, opterećenost osjećajem srama zbog roditeljskoga prijestupa, a često i narušen životni standard, siromaštvo i socijalnu isključenost.

“Vrijeme je za akciju!” – dječja perspektiva

Diljem Europe s takvim se negativnim iskustvom suočava više od dva milijuna djece. Proteklih godina stručnjaci u području zaštite prava djece, COPE mreža pa i institucija Pravobranitelja za djecu znatno su pridonijeli povećavanju razumijevanja za ovu problematiku iz djetetove perspektive. Zaštita djece zatvorenika postala je dijelom europskih i nacionalnih strateških dokumenata o pravima djece, zahvaljujući dobrim dijelom zalaganju Ureda pravobraniteljice za djecu. Veliki iskorak u zaštiti prava ove populacije predstavlja donošenje Preporuke Vijeća Europe o djeci roditelja zatvorenika iz 2018. godine, koja znatno pridonosi unapređivanju položaja djece zatvorenika, ističući da ona imaju ista prava kao sva druga djeca, uključujući i pravo na redoviti kontakt sa svojim roditeljima, ako to ne ugrožava djecu.

Preporuka sadržava smjernice poput: nastojati izbjeći uhićivanje roditelja u prisutnosti djece ako je moguće ili uz maksimalnu zaštitu djece; mjesto gdje roditelj izdržava kaznu treba biti bliže djetetovom domu; omogućiti djeci da posjećuju roditelja u zatvoru u vrijeme koje im najviše odgovara i u prostoru prilagođenom djeci; prilagoditi sigurnosno pretraživanje djece prilikom posjeta; osoblje zatvora koje dolazi u kontakt s djecom treba osposobiti za komunikaciju, podršku i pomoć djeci; omogućiti djeci redovite kontakte s roditeljem u zatvoru dodatno i putem telefona, chata, webkamere i drugih tehnologija.

Dokument pod nazivom “Vrijeme je za akciju!” (It’s Time to Act!), opisuje te smjernice na djeci prilagođen način i tako im pomaže da se upoznaju sa svojim pravima. Različite organizacije koje se bave zaštitom prava djece čiji su roditelji zatvorenici tijekom ovogodišnje kampanje “Not My Crime” posebnu će pažnju posvetiti tome dokumentu i potruditi se da on bude dostupan djeci na materinskom jeziku.

Pravo na prisutnost roditelja u djetetovom životu

Ured pravobraniteljice za djecu još od 2006. godine kontinuirano se bavi problematikom zaštite prava ove osjetljive skupine djece i poziva da im se pruži dodatna podrška, upućujući brojne preporuke Ministarstvu pravosuđa i njegovoj Upravi za zatvorski sustav i probaciju te drugim sustavima i institucijama. Ured je objavio i zapažene publikacije o ovoj temi: zbornik “Prava djece čiji su roditelji u zatvoru” (2009.) i priručnik “Djeca čiji su roditelji u zatvoru — Europska stajališta o dobroj praksi” (2014.). Od nekadašnjih prvih preporuka pravobraniteljice za djecu do danas u Hrvatskoj se osjetno unaprijedila zaštita prava i interesa djece zatvorenika, na što upućuju i izvješća o posjetima djece i drugim aktivnostima na unapređivanju roditeljstva i održavanju obiteljskih veza zatvorenika, kao i otvaranje zatvorskoga sustava inicijativama civilnoga sektora u tom području.

Osigurati prava djetetu čiji su roditelji u sukobu sa zakonom ne znači dovoditi u pitanje sigurnost zajednice niti prava drugih ljudi. To ponajprije znači uložiti napor u to da se omogući i održi bliskost djece s roditeljem u zatvoru, da se osnaži roditeljske kompetencija zatvorenika te da se pronalaze različite mogućnosti očuvanja povezanosti ako izravni kontakt nije moguć, primjerice, putem snimanja video-poruka u kojima očevi i majke čitaju priče svojoj djeci, što su samo neki od dobrih primjera koji su zaživjeli i u nekim našim zatvorima.

I organizacije civilnog društva u Hrvatskoj danas znatno pridonose poboljšanju uvjeta za djecu zatvorenika. U suradnji s Udrugom Roda i UNICEF-ovim uredom za Hrvatsku, Uprava za zatvorski sustav i probaciju prethodnih je godina uredila prostore za susrete zatvorenika s njihovom djecom, a omogućila je tzv. video posjete djece uz pomoć digitalne tehnologije, kao vrijednu dopunu posjetima uživo. Danas u vrijeme pandemije COVID-19 to se pokazuje iznimno važnim sredstvom ostvarivanja prava djeteta na kakav-takav kontakt s roditeljem.

Dijete čiji je roditelj u zatvoru često se osjeća kažnjenim i obilježenim zbog pogrešaka svojih roditelja. Odgovornost je različitih sustava, institucija i stručnjaka (u školi, dječjem vrtiću, centru za socijalnu skrb, dječjem domu) pomoći mu da razumije situaciju u kojoj se našla njegova obitelj i podržati njegovo pravo na roditelje i roditeljsku ljubav. Smisao kampanje “Not My Crime, Still My Sentence!” je dodatno privući pozornost javnosti, stručnjaka i nadležnih institucija na položaj djeteta čiji su roditelji u sukobu sa zakonom i potaknuti ih na djelovanje za dobrobit sve djece suočene s takvim životnim teretom.