Izbornik
Priopćenje u povodu Europskog dana zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja

Europski dan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja – 18. studenoga prilika je da se zapitamo jesmo li postigli dostatnu razinu zaštite djece od seksualnog nasilja. Nažalost, svakodnevni primjeri iz prakse pokazuju da u tome nismo uspjeli. Brutalni slučajevi nasilja i reakcije na počinjeno nasilje pokazuju slabosti u našem kaznenom zakonodavstvu i praksi na što godinama ukazujemo.

Seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece, predstavljaju teška kršenja temeljnih prava, posebno prava djece na zaštitu i brigu za njihovu dobrobit te zahtijevaju cjeloviti pristup, uključujući progon počinitelja, zaštitu djece žrtava i sprečavanja takvih pojava. To podrazumijeva odgovornost društva da na odgovarajući način osudi, spriječi i onemogući takva djela.

Nažalost, iz pozicije zaštite djeteta žrtve stječe se dojam da u tom segmentu društvo nerijetko  zakazuje.  Svjedoci smo sudske prakse da se počinitelji puštaju da se brane sa slobode, da žrtva nema odgovarajuću zaštitu od počinitelja niti odgovarajuću pomoć i podršku, štoviše, nerijetko doživljava osudu i prijekor okoline, stigmatizaciju te narušavanje njezine privatnosti. To se dodatno pogoršava senzacionalističkim objavama u medijima, što često dodatno traumatizira žrtvu, a reakcija nadležnih tijela na takvo narušavanje privatnosti djeteta  izostaje. Traumatizacija djeteta pojačava se i kroz kazneni postupak, budući da on traje i nekoliko godina, a kad konačno dođe do presude za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču se vrlo blage kazne, a izrečene kazne zatvora zamjenjuju se radom za opće dobro ili uvjetnom kaznom. Blage kazne povlače sa sobom i druge posljedice: kraće čuvanje podataka u kaznenoj evidenciji i brži nastup rehabilitacije što otvara vrata mogućnosti da seksualni predator, nakon izvršene kazne, bez prepreka može raditi na poslovima koji uključuju kontakt s djecom ili, pak, postati udomitelj ili posvojitelj djeteta.

Kako bi se to spriječilo nužno je izricanje sigurnosnih mjera, koje su predviđene Kaznenim zakonom kao mogućnost, ali ih sudovi vrlo rijetko izriču (npr. prošle godine izrečena je samo jedna mjera zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti). Seksualni predatori nakon izdržane zatvorske kazne nisu pod nadzorom nadležnih tijela ako im nije izrečena posebna sigurnosna mjera zaštitnog nadzora. Budući da se ta mjera ne izriče, s pravom možemo reći da sustav praćenja počinitelja seksualnog nasilja nad djecom i zaštite žrtve  nije odgovarajuće uspostavljen.

Na sve to Ured pravobraniteljice za djecu ukazuje još od 2006., te se zauzima za unapređivanje sustava zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i poziva na stvaranje normativne podloge za odgovarajuće procesuiranje, sankcioniranje i nadziranje počinitelja seksualnog nasilja nad djecom. Unatoč određenim značajnim pomacima u kaznenom zakonodavstvu koje se ogleda u pooštravanju sankcija, generalno ne možemo biti zadovoljni sustavom zaštite djece od seksualnog nasilja.

Zato smo u javnoj raspravi o izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku i ove godine predložili niz konkretnih izmjena kojima bi se osigurala bolja zaštita djece od seksualnih predatora. Nažalost, nadležno ministarstvo ih zasad nije prihvatilo niti je ponudilo druga odgovarajuća rješenja koja bi u konačnici dovela do zadanog cilja. Opravdanja i izlike, koje dobivamo uz neprihvaćanje naših prijedloga, upućuju na nedostatak volje da se sustav pravosuđa doista prilagodi zaštiti djece, jedne od najranjivijih skupina društva, što je i ustavna obveza države.

Osim stvaranja kvalitenog normativnog okvira, za rješavanje ovog problema još je važnije mijenjanje sudske prakse, na što smo upozorili Ministarstvo pravosuđa. To potvrđuje i obrazloženje neprihvaćanja naših prijedloga izmjena kaznenog zakonodavstva koje smo dobili od Ministarstva pravosuđa, u kojem se navodi da zakonski okvir pruža sve mogućnosti zaštite djece, ali da suci te mogućnosti ne koriste, što potvrđuju primjeri iz prakse. Na to smo upozorili nadležno ministarstvo tražeći obveznu edukaciju sudaca koji donose odluke o kažnjavanju počinitelja seksualnog nasilja nad djecom.

Smatramo da je neophodno da se suci educiraju o svim pojavnim oblicima seksualnog zlostavljanja djeteta i posljedicama koje seksualni delikti mogu uzrokovati djeci, zbog čega je nužno odgovarajuće kažnjavanje počinitelja. Takvom obveznom edukacijom ujednačila bi se sudska praksa i onemogućilo donošenja presuda u kojima se interesi počinitelja stavljaju ispred interesa djece-žrtava. Bez jasne i snažne osude i promptnog kažnjavanja seksualnog nasilja i seksualnog iskorištavanja djece ne može se postići stvarna zaštita djece.

Uz Europski dan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja, moramo priznati da je to obveza odraslih prema djeci koju – ovdje i sada – još nismo u cijelosti ostvarili. Stoga je na tom području nužno uložiti još mnogo više napora, volje i odlučnosti, vodeći se načelom zaštite najboljeg interesa djeteta.