Na dan 25. svibnja obilježava se Međunarodni dan nestale djece kako bi se upozorilo na to da djeca gotovo svakodnevno diljem svijeta nestaju iz svojih domova ili ustanova koje se skrbe o njima. Djeca “bježe” od kuće ili postaju žrtvama otmice ili trgovanja, bilo od strane članova obitelji ili nepoznatih osoba. Samo u Europskoj uniji godišnje se bilježi više od 250.000 nestanaka djece.
U Hrvatskoj se prošle godine iz obiteljskog doma udaljilo 326 djece, a iz odgojnih ustanova njih 1135. Svako takvo udaljenje djeteta predstavlja veliki rizik i opasnost za dijete. Zabrinjava podatak da je u 38 slučajeva udaljenja iz obiteljskog doma dijete bilo mlađe od 14 godina, kao i da je u 12 slučajeva, za vrijeme bijega, nad djetetom počinjeno kazneno djelo. Upravo je stoga važno spriječiti bjegove djece i posebnu pažnju posvetiti uzrocima bijega.
Dok se neka djeca odlučuju pobjeći od kuće ili iz ustanove zbog avanturizma, neposluha, problema u školi ili izbjegavanja disciplinskih mjera, mnoga se na bijeg odlučuju zbog obiteljskih problema i nasilja u obitelji. Djeca iz ustanova bježe i zbog teškoća u prilagodbi na život u institucionalnim uvjetima. Posebno zabrinjava to što se, nakon povratka „odbjeglog” djeteta u ustanovu, u mnogim slučajevima ne utvrđuju razlozi njegovoga bijega, što bi bilo nužno kako bi se pristupilo otklanjanju problema i tako preveniralo buduće bjegove. Nažalost, bjegovi su često potaknuti lošim uvjetima u odgojnim ustanovama, neodgovarajućim tretmanom i pristupom djeci, zbog čega se neka djeca u ustanovi ne osjećaju sigurno ni prihvaćeno, na što je pravobraniteljica za djecu upozorila i Hrvatski sabor.
Pravobraniteljica kontinuirano upozorava da svakom nestanku djeteta treba pristupiti s posebnom pažnjom te maksimalno intenzivirati aktivnosti na brzom pronalasku djeteta. Kako bi se u tome ostvario cjeloviti pristup, važno je kontinuirano jačanje suradnje policije, socijalne skrbi, zdravstva, sustava odgoja i obrazovanja, medija i organizacija civilnoga društva u aktivnostima potrage za nestalom djecom. Stoga pravobraniteljica već dugo poziva na izradu protokola, smjernica i drugih načina definiranja suradnje nadležnih tijela u postupanju prilikom nestanka djeteta.
Potrebno je urediti faze postupanja svih sudionika uključenih u proces pronalaženja nestalog djeteta: od prijave, traganja i razmjene informacija do upućivanja i pružanja podrške i pomoći roditeljima (zakonskim zastupnicima), a zatim i samom djetetu kad ono bude pronađeno i zbrinuto. Osim toga, potrebno je urediti i zaštitu osobnih podataka nestalog djeteta, obvezu pravodobnog uklanjanja podataka o djetetu s interneta nakon njegova pronalaska, vođenje jedinstvene baze podataka o nestancima djece, kao i praćenje suradnje nadležnih sustava. Dosadašnja praksa i uočene slabosti potvrđuju da je u reagiranju sustava na nestanak djeteta najvažnija upravo koordinacija i suradnja svih resora koji su uključeni u proces potrage za djetetom.
Također, vrlo važnim smatramo stvoriti preduvjete da se u Hrvatskoj uvede univerzalni sustav uzbunjivanja u slučaju nestanka djeteta, poput Amber Alert sustava koji se primjenjuje u SAD-u i većini zemalja Europske Unije.