Na poziv Centra za mirovne studije, pravobraniteljica Mila Jelavić sudjelovala je u edukaciji novinara HRT-a “Migracije i azil u Republici Hrvatskoj”, održanoj u Zagrebu 17. rujna 2012.u Edukacijskom centru HRT-a. Održala je pritom izlaganje “Položaj djece u sustavu nezakonitih migracija – djeca bez pratnje”. Polaznici edukacije bili su novinari radija i televizije.
Cilj edukacije bio je upoznati novinare o fenomenu migracija i azila u Hrvatskoj, s obzirom na porast sukoba i izbjeglištva u užem i širem okruženju, razvijanje zakonodavno-institucionalnog okvira, skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Također, željelo se ukazati na važnost etičkog izvještavanja o položaju i problemima migranata, posebice izbjeglica te potaknuti novinare HRT-a na redovito izvještavanje i educiranje o migracijama radi senzibiliziranja javnosti te izgradnje kulture mira i poštivanja različitosti.
Pravobraniteljica je govorila o postupanju nadležnih tijela i zaštiti djece koja se u Hrvatskoj zateknu bez pratnje roditelja ili skrbnika, o zakonskom okviru i propisanoj proceduri postupanja prema djeci, obvezi odgovarajućeg zbrinjavanja, obvezi centra za socijalnu skrb da takvom djetetu imenuje skrbnika. Ukazala je na brojne probleme s kojima se susreću djeca bez pratnje, a i na teškoće u praćenju i ostvarivanju zaštite te populacije. Analizom podataka zadnjih desetak godina vidljivo je da se evidencije socijalne skrbi i policije o toj djeci ne podudaraju, što upućuje na to da se neka od njih „izgube u sustavu“, ne zna se jesu li i kako su zbrinuta i zaštićena, zbog čega je Ured pravobraniteljice u više navrata izražavao zabrinutost i upućivao preporuke nadležnim tijelima. Pravobraniteljica je istaknula iznimnu važnost ujednačavanja evidencije, radi lakšeg praćenja ove pojave, ali i sudbine svakog pojedinog djeteta. Djeca bez pratnje u Hrvatskoj nemaju jedinstveno mjesto gdje ih se zbrinjava, gotovo u pravilu ih se smještava u domove za djecu s poremećajima u ponašanju, a jedino u Domu Dugave (Dom za odgoj djece i mladeži Zagreb) postoji zasebno organiziran odjel za djecu bez pratnje.
Mnogo je i otvorenih pitanja i problema u vezi s ovom skupinom djece. Mnogima od njih se skrbnikom imenuje odrasla osoba s kojom su u pratnji došli u Hrvatsku, premda je nemoguće provjeriti sve podatke o toj osobi, koje Obiteljski zakon propisuje kao uvjet da bi netko uopće mogao biti imenovan skrbnikom. Nekoj djeci se imenuje skrbnikom netko od zaposlenika centra za socijalnu skrb, a nažalost, neki od tih skrbnika nikad ne posjete ni ne upoznaju svoga štićenika koji boravi u ustanovi pa se postavlja pitanje njihove podobnosti za skrbničku ulogu. Djeca bez pratnje izrazito su ranjiva skupina, nemaju sredstava za život, susreću se s brojnim barijerama, neka su sklona počinjenju kaznenih i prekršajnih djela kako bi preživjela. Uobičajen je i postupak provjere o mogućnosti povratka djeteta u svoju zemlju koji se provodi diplomatskim putem, nakon čega se najveći broj djece vrati kući. Neka djeca zatraže azil, no riječ je o malenom broju.
Pravobraniteljica je upozorila novinare na poseban oprez u medijskom izvješćivanju o ovoj djeci, jer se mnoga od njih nakon provjere vraćaju u zemlju porijekla. Ukoliko im se u javnosti otkrije identitet i podaci o njima, postoji opasnost od odmazde po povratku kući, ovisno o razlozima zbog kojih su napustila mjesto i državu prebivališta. Na kraju izlaganja izvijestila je o brojnim aktivnostima koje njezin Ured poduzima kako bi utjecao na poboljšanje položaja djece bez pratnje i osiguranje njihove zaštite.