Ured pravobraniteljice za djecu organizirao je 2. lipnja 2009. stručnu raspravu „Dječji rad – zaštita prava djece”, u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu. Svrha je rasprave razmotriti kako ostvariti djelotvornu zaštitu djece od gospodarskog iskorištavanja i rada na poslovima štetnim po njihovo zdravlje i razvoj, a posebno kako ta zaštita funkcionira tijekom obavljanja učeničke prakse i naukovanja u programima strukovnih škola. Sudionicima se uvodno obratila zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika.
Na raspravu su pozvani ravnatelji, voditelji praktične nastave i učenici strukovnih škola, predstavnici Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske gospodarske komore, Državnog inspektorata, Ministarstva znanosti obrazovanja i športa, Agencije za strukovno obrazovanje, Agencije za odgoj i obrazovanje i Centra za socijalnu skrb Zagreb.
Savjetnica pravobraniteljice za djecu Ester Radmilo predstavila je dosadašnje inicijative Ureda pravobraniteljice na području zaštite djece od gospodarskog iskorištavanja i pretjeranog ili štetnog rada, potaknute prijavama građana te mišljenjima srednjoškolaca o teškoćama i slabostima u provedbi prakse i naukovanja. Istaknula je kako se pravobraniteljica Mila Jelavić zauzela se za to da se stajališta djece uzmu u obzir prilikom donošenja Zakona o strukovnom obrazovanju, a njezin je Ured i sam dao prijedloge koji su prihvaćeni prilikom donošenja Zakona.
U proteklih pet godina Ured pravobraniteljice primio je ukupno 150 prijava povrede ekonomskih prava djece, što je oko pet posto od ukupno prijavljenih kršenja prava djece u tom razdoblju.
Docent Pravnog fakulteta u Osijeku dr. Mario Vinković održao je uvodno izlaganje „Dječji rad – kako ga definirati, razlikovati i regulirati”. O novostima u uređenju zaštite učenika u Zakonu o strukovnom obrazovanju izvijestio je državni tajnik za srednje obrazovanje u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Želimir Janjić. Novosti u vezi sa zapošljavanjem djece, u propisima o radu i zapošljavanju, prikazao je Ilija Tadić iz Uprave za rad i tržište rada Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, a Mirela Lekić iz Hrvatske obrtničke komore govorila je o zaštiti učenika u provedbi naukovanja u programima za obrtnička zanimanja.
Ured pravobraniteljice za djecu sličnu je raspravu organizirao u studenome 2008. u Osijeku te je tom prilikom uputio preporuke Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa. U preporukama je naglašena nužnost kontrole opterećenja učenika strukovnih škola koji paralelno pohađaju i teorijsku i praktičnu nastavu i vježbe. Upozoreno je na važnost osiguranja dostupnosti prakse za sve učenike, kako bi se izbjeglo da učenici sami moraju pronalaziti poslodavce kod kojih će ostvariti propisani broj sati prakse. Također je predloženo upoznavanje učenika i njihovih roditelja sa svim pravima u vezi s ostvarivanjem prakse.
U raspravi je istaknuta uloga voditelja praktične nastave u praćenju zakonitosti provođenja stručne prakse i zaštite dobrobiti učenika. Zakon propisuje da učenik ne može u istom danu pohađati nastavu i obavljati stručnu praksu, niti smije raditi više od sedam sati, a za svoj rad treba primiti odgovarajuću nagradu. Međutim, praksa pokazuje da se zakonski propisi ne poštuju te je naglašena važnost edukacije školskog osoblja i obrtnika-mentora u vezi s tom tematikom. Navedene su mnoge slabosti, od nedovoljno stručnih mentora i neodgovarajuće organizacije rada, do izrabljivanja naučnika za poslove čišćenja i druge koji nemaju veze s njihovim obrazovanjem. Stoga je naglašena potreba jasnog definiranja programa prakse i opisa poslova učenika na praksi te provođenja inspekcijskoga nadzora i prikupljanja podataka o kvaliteti naukovanja kod pojedinih obrtnika putem anketiranja učenika i slično.
Predstavnici obrtnika, kod kojih učenici ostvaruju program naukovanja, upozoravaju da su učenici više opterećeni teorijskim sadržajima i pritiskom tradicionalnog učenja sadržaja koji nemaju veze sa strukom. Oni se također zalažu za odvajanje prakse od nastave tako da se one smjenjuju po tjednima. S druge strane, predstavnici nekih strukovnih škola upozorili su da je opće obrazovanje važna sastavnica u formiranju i razvoju ličnosti i dio djetetovog prava na obrazovanje koje će mu omogućiti šire uvide u razna područja života i rada, a neće ga ograničiti samo na potrebe uskog profila struke.
Učenica medicinske škole upitala je tko će zaštititi prava učenika medicinske škole koji na praktičnoj nastavi u bolnici, tijekom koje moraju prati nepokretne bolesnike, zbog štednje u zdravstvenim ustanovama ne dobivaju gumene rukavice već samo tanke plastične, koje ne pružaju nikakvu zaštitu.
Učenik tehničke škole upozorio je da obavljanje stručne prakse u njegovoj i mnogim drugim strukovnim školama u prve dvije godine nema nikakve veze s matičnom strukom te ne pomaže obrazovanju ni stručnom usmjeravanju učenika i često je gubitak vremena. Tek u četvrtome razredu njegove kolege susreću se s praksom iz svoje struke, rekao je.
U raspravi je spomenut prijedlog da se u prvoj i drugoj godini u strukovnim programima nastoji gdje god je moguće organizirati stručnu praksu u samoj školi. Upozoreno je i na neravnopravnost učenika koji su završili trogodišnje programe, a kojima se ne omogućuje da volontiraju uz odgovarajuće državne poticaje, kao što se to omogućuje onima koji su završili četverogodišnje programe.
Pokazalo se da je stručna praksa učenika izazovna tema, da novi propisi daju solidan okvir za zaštitu djece, ali da niz prepreka još uvijek ometa njihovu punu primjenu. Zaključujući raspravu savjetnica Ester Radmilo pozvala je sve koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju i one koji donose odluke u tom području, da u svakoj situaciji promišljaju kako će se njihove odluke odraziti na djecu te da uvijek postupaju prema načelu djetetovog najboljeg interesa.
