Izbornik
Rasprava saborskog odbora o stanju u socijalnoj skrbi

200109

Odbor za obitelj, mladež i šport Hrvatskoga sabora održao je 20. siječnja 2009.godine tematsku sjednicu “Stanje u socijalnoj skrbi”. Sjednici, koju je vodila predsjednica odbora Milanka Opačić, nazočile su pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić i njezina savjetnica Gordana Filipović.

U raspravi su sudjelovali predstavnici ustanova socijalne skrbi (centri za socijalnu skrb, domovi za djecu bez odgovarajuće skrbi, domovi za djecu s poremećajima u ponašanju) i civilnoga društva. Predsjednica odbora Milanka Opačić istaknula je kako reforma sustava socijalne skrbi ide presporo i da centrima nedostaju stručnjaci te je iskazala žaljenje što sjednici nisu prisustvovali predstavnici Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koje je nadležno tijelo za rješavanje tih brojnih problema.

U raspravi su predstavnici ustanova navodili teškoće s kojima se susreću u svakodnevnom radu , a najčešće su spominjali nedostatak stručnjaka, nepovoljne uvjete rada, nedostatak stručne pomoći i podrške nadležnog ministarstva te neadekvatne normative.

Pravobraniteljica za djecu naglasila je kako su centrima za socijalnu skrb dane brojne obveze te su oni jedino mjesto na kojem se rješavaju brojni vrlo složeni obiteljski problemi pa se zato u javnosti stječe dojam kako su u tome izrazito neefikasni i nedovoljno angažirani. Upozorila je kako je nužno mijenjati normative i prilagoditi ih stvarnoj opterećenosti centara za socijalnu skrb i njihovim specifičnostima, s obzirom na područja koja pokrivaju, kao i na broj stanovnika.

Istaknula je kako bi trebalo uvesti licence za djelatnike sustava socijalne skrbi koji se bave zaštitom dječjih prava kako bi se osigurala njihova redovita edukacija, ali i to da se o djeci skrbe osobe koje su za to kompetentne. Rekla je i da je neophodno zakonom regulirati obvezatnost supervizije.

Neoprostivo to što djeca bez roditeljske skrbi u ustanovama borave neopravdano dugo, neka čak cijelo svoje djetinjstvo, a u velikom broju slučajeva stručnjaci centara za socijalnu skrb ne poduzimaju daljnje aktivnosti za njihovo trajno zbrinjavanje, rekla je. Nerijetko su djeca, nakon nastupa punoljetnosti i prestanka njihova smještaja u ustanovi ili stambenoj zajednici, iako nenavikla na samostalan život, prepuštena sebi, što se ne bi smjelo događati. S obzirom na to da su ona ponekad žrtve sustava i nedovoljne angažiranosti nadležnih tijela, država bi im čak trebala isplaćivati naknadu za štetu koja im je time nanesena te ih na taj način barem materijalno osigurati.

Istaknula je također kako je za zaposlenike u ustanovama socijalne skrbi, koji neposredno skrbe o djeci, potrebno osigurati beneficirani radni staž i bolje uvjete rada kako bi se stručnjake privuklo u to vrlo zahtjevno područje rada.

Predsjednica odbora je po završetku rasprave naglasila kako će zaključke tematske sjednice dostaviti svim sudionicima rasprave, ali i nadležnom ministarstvu s preporukom nužnog angažmana na rješavanju uočenih problema.