Svake godine 20. studenoga obilježavamo Međunarodni dan dječjih prava kao podsjetnik na Konvenciju o pravima djeteta – najrašireniji i najprihvaćeniji međunarodni sporazum u povijesti ljudskih prava.
Konvencija nije samo dokument koji obvezuje već trajni spomen na obećanja koja smo 1989. godine dali djeci da ćemo graditi bolji, pravedniji i sigurniji svijet za svako dijete.
Za nas odrasle Konvencija je i radni nalog da zaštitimo svako dijete, da osiguramo obiteljima, vrtićima, školama, sportskim udruženjima uvjete u kojima će djeci biti sigurna, da gradimo zajednice u kojima se djeca osjećaju voljenima, shvaćenima i uvažavanima.
Današnji dan prilika je da sagledamo stanje dječjih prava u Republici Hrvatskoj, da preispitamo procese, sustave i naše uloge te sve nedovršene zadaće i neispunjena obećanja.
Prilika je to da utvrdimo gdje napredujemo, a gdje posustajemo u zaštiti prava i interesa djeteta.
Sva djeca imaju jednaka prava, ali nažalost, još uvijek nemaju iste mogućnosti. Na to iz godine u godine ukazuju prijave koje Ured pravobranitelja za djecu zaprima.
Svjedočimo povredama osobnih prava djeteta; prava na zaštitu od nasilja i zanemarivanja, prava na život s roditeljima i roditeljsku skrb, prava na privatnost, povredama zdravstvenih, obrazovnih, ekonomskih i pravosudno-zaštitnih prava djece.
Zaprimljene prijave ogledalo su položaja djece u našem društvu i poziv da mijenjamo politike, strategije, akcijske planove i odnos prema djeci kao ravnopravnim članovima našega društva – s pravima, ali i obvezama.
Dječja prava nisu labirint već mozaik u kojem je svako pravo jednako vrijedno i u očuvanju svakog tog prava treba iznova raditi korake naprijed.
Pri tome treba slušati i čuti što djeca govore, za što se zalažu i što očekuju od nas odraslih.
A djeca nam poručuju da žele bolje mentalno zdravlje i bržu dostupnost stručne pomoći, manje školskog stresa i razvoj životnih vještina, sigurnije škole bez nasilja i kvalitetniju školsku prehranu, bolju zdravstvenu zaštitu bez lista čekanja i stvarne prilike za sudjelovanje u donošenju odluka.
Njihove riječi i iskustva trebaju biti orijentir za donošenje odluka. Prije svake promjene trebamo postaviti pitanje je li ona u najboljem interesu djeteta, hoćemo li njome zaštititi svako dijete i omogućiti mu da sretno raste i razvija se, da se obrazuje i bude svjestan snage svoga glasa.
Kaže se da se djeca svakodnevno bude u svijetu koji je izgrađen od odluka i izbora koje nisu donijeli. Naša je zadaća osigurati da te odluke budu temeljene na njihovim pravima, očekivanjima i potencijalima.
Ovogodišnju poruku uz Svjetski dan djece umjesto zaključkom završavamo stihovima iz Priče za roditelje Siniše Glavaševića: „Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kad vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube“.
Ilustracija: Canva