Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić i njezina savjetnica Tanja Opačak posjetile su 1. prosinca 2008. godine Ured zaštitnika ljudskih prava Republike Slovenije. Varuh človekovih pravic, kako se ta institucija zove na slovenskom, pandan je pučkome pravobranitelju u Republici Hrvatskoj.
Institucionalni model zaštite dječjih prava u Sloveniji znatno se razlikuje od hrvatskoga te je obuhvaćen općim pravobraniteljstvom. Od veljače 2007. godine, dužnost slovenske pravobraniteljice (varuhinje) obnaša dr. Zdenka Čebašek-Travnik. Ona ima troje zamjenika od kojih je jedan, među ostalim, zadužen i za zaštitu prava djece.
Na radnom sastanku u slovenskom pravobraniteljstvu Mila Jelavić je ukratko predstavila hrvatski model zaštite dječjih prava, govorila je o broju i stručnom profilu zaposlenih djelatnika, regionalnim uredima, načinu i djelokrugu rada, ovlastima, odnosu i suradnji s Pučkim pravobraniteljem i drugim specijaliziranim pravobraniteljima te o broju pritužbi i općih inicijativa u protekloj godini. Prikazala im je i rezultate evaluacije institucije pravobranitelja za djecu koja obuhvaća prvih pet godina rada Ureda. Uz pravobraniteljicu dr. Čebašek-Travnik, na sastanku su bili i njezin zamjenik Tone Dolčič, u čijoj je nadležnosti zaštita prava djece, a pridružili su im se i stručni djelatnici.
Uslijedila su brojna pitanja slovenskih kolega, koje je ponajviše zanimalo koji su argumenti u Hrvatskoj u korist modela nezavisne, posebne institucije pravobranitelja za djecu, kakva je suradnja (formalna i neformalna) s pučkim pravobraniteljem, hijerarhijski odnos, ovlasti i način djelovanja u odnosu na zakonodavnu aktivnost, ovlasti institucije pravobranitelja za djecu u odnosu na privatne institucije (na primjer, medije) i fizičke osobe. Zanimala ih je mogućnost utjecaja na sudske postupke te imaju li djeca u svim slučajevima pred sudom pravo na odvjetnika, odnosno osiguranog odvjetnika. Također ih je zanimao status djece, koja su u sukobu sa zakonom, u kaznenim postupcima. Pitanja su se odnosila i na modele suradnje s djecom, odnosno dječju participaciju, kako u radu Ureda tako i u društvu općenito.
Dodatno, zanimala ih je hrvatska praksa podnošenje izvješća o stanju prava djece UN-ovom Odboru za prava djeteta te uloga i način sudjelovanja pravobranitelja za djecu u tom postupku.
Ured varuha človekovih pravic i Ured pravobraniteljice za djecu aktivni su članovi ENOC-a, to jest Europske mreže pravobranitelja, ali i Mreže ombudsmana za djecu u Jugoistočnoj Europi te će se suradnja i razmjena iskustava ovih dviju institucija, osim na bilateralnoj razini, nastaviti i kroz navedene organizacije.