Preporuka o zaštiti prava djece polaznika dječjih vrtića za vrijeme pandemije COVID-19

Preporuka o zaštiti prava djece polaznika dječjih vrtića za vrijeme pandemije COVID-19

Potaknuta velikim brojem upita i pritužbi roditelja, ali i vlasnika dječjih vrtića, u vezi s  različitom praksom sufinanciranja vrtića i određivanja participacije koju plaćaju roditelji u uvjetima pandemije COVID-19, pravobraniteljica za djecu uputila je preporuku Ministarstvu uprave i Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Budući da različita praksa u jedinicama lokalne samouprave uvjetuje i moguće nejednakosti u pristupu pravima, pravobraniteljica je pozvala ova dva ministarstva da se uključe u rješavanje te problematike  u cilju osiguravanja jednakih mogućnosti za svu djecu, korisnike vrtića te zaštite njihovih prava i dobrobiti.

Svjesna da jedinice lokalne samouprave samostalno odlučuju o financiranju predškolskog odgoja i obrazovanja na svom području, kao i da su suočene s brojnim izazovima i dodatnim financijskim zahtjevima u situaciji pandemije, pravobraniteljica ukazuje na probleme koji u takvim uvjetima mogu pogoditi djecu. Najviše pritužbi pristiže joj od roditelja čija djeca pohađaju vjerske i privatne vrtiće koji ukazuju na različitu i moguću diskriminatornu praksu sufinanciranja od strane jedinica lokalne samouprave.

Prema Odluci Vlade RH o izmjeni Odluke o obustavi izvođenja nastave u visokim učilištima, srednjim i osnovnim školama te redovnog rada ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja i uspostavi nastave na daljinu (dalje u tekstu: Odluka), ravnatelji ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja dužni su organizirati rad ustanova na način da se osigura prihvat djece u slučajevima kad su oba roditelja zaposlena i ne postoji druga mogućnost zbrinjavanja djece. U takvim uvjetima dio roditelja pritužuje se da nema gdje ostaviti djecu jer vrtić ne radi. Pritom su pojedini gradovi oslobodili od obveze plaćanja korisnike koji uslugu vrtića ne koriste tijekom cijelog mjeseca, a za povremeno korištenje usluge smanjuju cijenu.

U nekim dječjim vrtićima, čiji su osnivači gradovi, roditelji uopće ne moraju plaćati participaciju u cijeni vrtića sve do opoziva spomenute Odluke. S time su nezadovoljni roditelji djece koja pohađaju privatne i vjerske vrtiće, koji moraju plaćati puni ili umanjeni iznos cijene vrtića. Imajući u vidu bitno ograničene kapacitete gradskih vrtića, ovakva praksa može dovesti do toga da, nakon pandemije COVID-19, djeca koja pohađaju privatne i vjerske vrtiće ostanu bez mjesta u vrtiću jer će se dio privatnih i vjerskih vrtića možda morati zatvoriti zbog financijskih teškoća.

Privatni i vjerski vrtići pomažu roditeljima u ostvarivanju prava njihove djece na predškolski odgoj i obrazovanje budući da kapacitet gradskih vrtića ne zadovoljava objektivne potrebe građana, a roditelji za tu uslugu nerijetko plaćaju znatno veći iznos od uobičajenih cijena u gradskim vrtićima. Oni su sada izloženi bitno nepovoljnijem tretmanu u odnosu na roditelje čija su djeca upisana u gradske vrtiće, čije poslovanje u cijelosti financira grad, neovisno o broju djece koja su upisana i koja stvarno prisustvuju programu. Nije prihvatljivo da neka djeca i roditelji budu u nepovoljnijem položaju zato što jedinica lokalne samouprave nije u stanju osigurati mjesto za upis njihove djece u vrtić kojem su osnivači.

Neki gradovi umanjuju dio dosadašnjeg iznosa sufinanciranja privatnih vrtića, s obzirom na mogućnost korištenja mjere financiranja minimalne plaće zaposlenika u sklopu mjera Vlade RH za pomoć gospodarstvu da održi poslovanje i zaposlenost u aktualnoj krizi. Istovremeno, predlažu privatnim vrtićima da roditelje u potpunosti oslobode plaćanja za vrijeme trajanja epidemije COVID-19.

Neke jedinice lokalne samouprave oslobodile su roditelje dijela plaćanja cijene vrtića kojima su osnivači, međutim, roditelji prigovaraju tome što osnivač – zbog izvanrednih okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti ni spriječiti – obustavlja pružanje usluge, na temelju navedene Odluke, a istodobno je i dalje naplaćuje. Naime, zbog nemogućnosti pružanja usluge odgojno-obrazovnog programa od strane dječjeg vrtića uslijed pandemije, za koju nije odgovorna ni jedna ni druga ugovorna strana, sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, bilo bi očekivano da se gasi i obveza druge strane. Roditelji zato zahtijevaju da se odluke o djelomičnom oslobađanju plaćanja vrtića za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti do opoziva Odluke o obustavi rada dječjeg vrtića, izmijene novim odlukama o potpunom oslobađanju od plaćanja participacije u cijeni programa.

Republika Hrvatska kao stranka Konvencije o pravima djeteta dužna je, prema članku 18. Konvencije, pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima i skrbnicima djece u ispunjavanju njihovih odgovornosti prema djetetu i osigurati razvoj ustanova, olakšica i službi za skrb o djeci. Ova odredba naglašava važnost uspostavljanja balansa između roditeljske odgovornosti i odgovornosti društva, kao i važnost potpore roditeljima u ostvarivanju njihovih roditeljskih obveza i odgovornosti. Budući da je predškolski odgoj javna potreba, odnosno usluga koja bi trebala biti dostupna svim građanima pod jednakim uvjetima, jedinice lokalne samouprave to trebaju i osigurati. Također, trenutačno svakako valja imati na umu i da su u izvanrednim uvjetima nastalim zbog pandemije mnogi roditelji i skrbnici djece, nažalost, ostali bez zaposlenja ili su im prihodi bitno smanjeni zbog čega su se i mnoge obitelji našle u financijskim teškoćama.

Upozoravajući na sve te okolnosti, a ujedno uvažavajući samostalnost i neovisnost u odlučivanju jedinica lokalne samouprave, pravobraniteljica poziva Ministarstvo uprave i Ministarstvo znanosti i obrazovanja da u okviru svojih ovlasti utječu na jedinice lokalne samouprave da ujednače praksu i iznađu način za oslobađanje roditelja od plaćanja pune cijene vrtića, za svu djecu jednako, neovisno o tome je li osnivač vrtića privatna ili vjerska osoba ili jedinica lokalne samouprave, sve dok je na snazi navedena Odluka o obustavi njihova redovitoga rada.