Štrajk zaposlenih u školama, koji je započeo 10. listopada 2019., zbog načina njegovog provođenja i trajanja izravno utječe na sferu zaštite prava i interesa djece te nesporno ugrožava pravo djece na obrazovanje zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom o pravima djeteta.
Provođenje bilo kojeg štrajka u praksi ne bi smjelo stvarati veće posljedice za djecu.
Međutim, zbog nepostojanja vremenskog ograničenja trajanja štrajka i načina na koji se on provodi, ovaj štrajk neminovno stvara probleme učenicima, roditeljima i svima uključenima u odgojno-obrazovni sustav. Redoviti školski kalendar sada je već ozbiljno narušen, štrajk utječe na različite aspekte života, potreba i prava djece i njihovih obitelji te je ugrožena dostupnost obrazovanja zajamčena Ustavom RH i Konvencijom o pravima djeteta.
Člankom 3. Konvencije o pravima djeteta propisano je kako u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.
Člankom 28. Konvencije o pravima djeteta propisano je pravo svakog djeteta na obrazovanje i obveza države da osigura obvezno i besplatno osnovno školovanje; da razvija različite forme daljnjeg obrazovanja te da djeci sukladno njihovim sklonostima omogući pristup visokoškolskim ustanovama.
Prema Općem komentaru Odbora za prava djeteta UN-a br. 14 (2013.) o pravu djeteta da njegovi ili njeni najbolji interesi moraju imati prednost (čl. 3. st. 1.), Odbor navodi da u slučaju sukoba interesa djeteta s ostalim interesima (druge djece, javnosti, roditelja i dr.), predstavnici vlasti i donositelji odluka moraju analizirati i odmjeravati prava svih uključenih, imajući na umu kako pravo djeteta da njegov najbolji interes bude od primarnog značaja znači da djetetov interes ima visok prioritet i nije samo jedna od okolnosti koja se uzima u obzir te u tom smislu, veću težinu mora imati ono što je najbolje za dijete.
U odnosu na adresate na koje se odnosi dužnost poštivanja tog načela, Odbor u Općem komentaru br. 5: Opće mjere za primjenu Konvencije o pravima djeteta (članak 4., 42. i 44., stavak 6.), navodi: „svako zakonodavno, administrativno i sudsko tijelo ili institucija dužni su primijeniti načelo najboljeg interesa tako što će sistematski razmotriti na koji način su ili mogu biti ugrožena prava i interesi djeteta njihovim odlukama ili aktivnostima“.
Od samog početka štrajka u dva navrata – 10. listopada 2019. i 5. studenoga 2019. – uputila sam preporuke o zaštiti najboljeg interesa djece Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Sindikatu hrvatskih učitelja i Nezavisnom sindikatu zaposlenih u srednjim školama, s porukom kako je djeci važno da se odrasli u što kraćem roku dogovore, apelirajući na sve uključene strane u štrajku da, zbog teškoća u postizanju dogovora među njima, ne dopuste da zbog štrajka ijedno dijete ispašta.
I dalje očekujem i vjerujem da će se u što kraćem roku razriješiti nastali spor između obrazovnih sindikata i Vlade Republike Hrvatske te da će se ostvarivanju prava djece na obrazovanje u konačnici dati prednost u odnosu na pravo odgojno-obrazovnih radnika na štrajk.
S obzirom na protek vremena, ponovno pozivam sve uključene u štrajk na ulaganje dodatnih napora za okončanje štrajka te na razmatranje i drugih mogućnosti za postizanje svojih ciljeva, a pri tome prvenstveno vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
Pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević