Zaštita djece od spolnog iskorištavanja

Zaštita djece od spolnog iskorištavanja

ParJedna od inicijativa kojima se Ured pravobraniteljice za djecu ustrajno bavi je prijedlog promjene Kaznenog zakona s ciljem pooštravanja kaznene odgovornosti punoljetne odrasle osobe za stupanje u spolne odnose s djecom. Cilj je spriječiti spolno iskorištavanje djece. Međutim, aktualni napisi u medijima, vezani za izradu novog Kaznenog zakona i prijedlog pravobraniteljice da se dobna granica za pristanak na spolni odnos povisi s 14 na 16 godina, mogli bi izazvati nesporazume i pogrešno razumijevanje ove inicijative u javnosti.

Nažalost, u medijskim izvješćima najčešće nije spomenuto da je pritom riječ o pristanku djeteta na spolni odnos s odraslom osobom, koja je od njega starija pet i više godina pa se stječe dojam da je riječ u uplitanju u spolne odnose među vršnjacima.

Sva kaznena zakonodavstva u svijetu poznaju određivanje granice do koje dijete, prema mišljenju psihologa, socijalnih radnika, odvjetnika i drugih stručnjaka, nije sposobno, ni dovoljno zrelo procijeniti rizike i posljedice ulaska u spolni odnos. Zato se sankcioniraju punoljetne osobe koje ulaze u takve odnose s djecom,  unatoč tome što su oni sporazumni i bez prisile. U Europi najveći broj zemalja propisuje upravo 16 godina kao dobnu granicu za mogućnost svojevoljnog promišljenog ulaska u spolni odnos, a u Hrvatskoj je ta granica 14 godina. Pravobraniteljica za djecu zauzima se za dobnu granicu od 16 godina.

Važno je naglasiti da bi se, prema njezinom prijedlogu, zabrana i kažnjivost spolnog odnosa s djetetom mlađim od 16 godina odnosili na odrasle osobe i da nije namjera kažnjavati mlade ljude zbog ranog stupanja u spolne odnose. Zakonom se nastoji osigurati bolju zaštitu djece od spolnog iskorištavanja od strane odraslih osoba. A stvarna prevencija preranoga stupanja u spolne odnose među mladima postiže se, prije svega, primjerenim informiranjem, edukacijom i razvojem odgovornosti prema sebi i drugima. Za to se godinama zalažemo i uporno pozivamo da se takvi sadržaji uključe u redovito obvezno obrazovanje.

Kako bismo na što vjerodostojniji način mogli zastupati stavove i mišljenja djece i mladih o ovom pitanju, u 2009. godini proveli smo anketu među učenicima trećih i četvrtih razreda triju zagrebačkih srednjih škola. Svrha ankete bila je ispitivanje stavova srednjoškolaca o minimalnoj dobi djeteta s kojim odrasla punoljetna osoba može, ako je za to dobila djetetov pristanak, ostvariti spolni odnos, a da za to ne bude kažnjena. Pritom je učenicima bilo jasno da se pitanje ne dotiče spolnih odnosa među vršnjacima. Čak 93 posto odgovorilo je da postojeću dobnu granicu od 14 godina smatra preniskom, a najviše ih se, njih 48 posto, izjasnilo za dobnu granicu od 16 godina (za dob od 15 godina opredijelilo se je 12 posto učenika, 19 posto izjasnilo se da to bude 17 godina, a 14 posto bilo je za dob od 18 godina). Riječ je o temi koju smatramo važnom za djecu u ovoj životnoj dobi te nam je vrlo važno bilo čuti i njihov glas.

O ovoj temi treba javno raspravljati i dobro razjasniti o čemu je riječ. Nije, dakle,  riječ o „zabrani seksa mlađima od 16 godina“, kao što se negdje moglo shvatiti. Javnost treba biti informirana da u Hrvatskoj, prema postojećim zakonima, 40-godišnjaci mogu posve legalno biti u spolnoj vezi s 14-godišnjacima, ako su djeca na to pristala bez prisile. Smatramo da je to područje koje omogućuje nekažnjeno spolno iskorištavanje i zlostavljanje djece i u kojem država mora osigurati djetetu veću zaštitu.