Godišnja konferencija Europskog odbora za djecu čiji su roditelji u zatvoru – EUROCHIPS-a održana je u Barceloni od 13. do 15. svibnja 2011., pod naslovom “Djeca čiji su roditelji u zatvoru. Učiniti djecu aktivnim sudionicima u jačanju vlastite otpornosti” (Children with Imprisoned Parents. Making children active participants in strengthening their resilience) Organizatori konferencije su, uz EUROCHIPS, katalonska udruga Djeca bez rešetki (Ninos sin barreras) i Danski institut za ljudska prava (Danish Institute for Human Rights), a podržala ju je Europska komisija. Konferencija je uključivala generalnu skupštinu EUROCHIPS-a i obilazak najvećeg zatvora u Kataloniji.
Pozvano predavanje pod naslovom “Unapređivanje dječje participacije: različiti pristupi” održala je zamjenica pravobraniteljice za djecu mr. sc. Maja Gabelica Šupljika. U predavanju je prikazala viđenje Ureda pravobraniteljice za djecu o kvalitetnoj i svrhovitoj dječjoj participaciji, o stavovima u javnosti prema dječjem sudjelovanju, o tome tko ju treba promicati i na kojim sve razinama, koliko je važno dječje mišljenje i sudjelovanje na razini lokalne zajednice. Prikazani su i neki primjeri iz rada Ureda, posebice osnivanje i rad Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice te promicanje prava djece čiji su roditelji u zatvoru s primjerima učinkovite suradnje Ministarstva pravosuđa i ministarstva nadležnog za obitelj.
Na konferenciji se raspravljalo unutar tri sekcije. Prva je uključivala izlaganje katalonske pravobraniteljice za djecu i predstavnice iz Hrvatske. U drugoj sekciji, pod nazivom “Kako pomoći djeci da formuliraju i iskažu svoje mišljenje”, prikazani su primjeri dobre prakse, a treća sekcija se odnosila na uključivanje dječjeg stajališta u praksu i politike. Direktorica EUROCHIPS-a prikazala je Europsku studiju temeljenu na dječjoj participaciji (COPING).
Izdvajamo neke teze izrečene na konferenciji:
Roditeljevo uhićenje i boravak u zatvoru nije nužno trauma i najgora moguća situacija za dijete. To je nekad i prilika za dijete. No najčešće jest situacija psihološkog rizika, zbog smanjenog kapaciteta za sreću u kontekstu gubitka i tuge; ekonomskog rizika i ekonomske ranjivosti te socijalnog rizika u vidu socijalne isključenosti.
Ne treba se zavesti uvjerenjem da je za razumijevanje potreba i prava djeteta dovoljna vizura obitelji. Nužno je uključiti zajednicu kao važan vanjski faktor jer ona može biti i izvor podrške i izvor rizika.
Otpornost je važno obilježje djeteta i njegova funkcioniranja u situaciji kad je član obitelji u sukobu sa zakonom. Djeca su eksperti za dječji život i njihove “ekspertize” treba ugrađivati u praksu i politike.
I na ovoj konferenciji je uočljiva izuzetna aktivnost civilnog sektora i udruga u Europi koje surađuju sa zatvorima, prate djecu u posjete, podrška su im za vrijeme posjeta, sudjeluju u organiziranju događanja unutar zatvora, koja uključuju zajedničke aktivnosti djece i roditelja, sudjeluju u poboljšanju prostora za posjete, rade s grupama djece izvan zgrade zatvora, provode projekte unutar kojih se bave analizom potreba ove skupine djece, izrađuju materijale (slikovnice) koji pomažu djeci da se snađu u specifičnoj obiteljskoj situaciji. Naglašena je važnost i ovogodišnjih aktivnosti u Tjednu svjesnosti o djeci čiji su roditelji u zatvoru (prvi tjedan u lipnju) u kojima treba naglašavati perspektivu djeteta i njegovu dobrobit.