Svake godine drugog utorka u veljači obilježava se Dan sigurnijeg interneta. Ove godine 11. veljače brojne institucije i organizacije provest će razne aktivnosti usmjerene na edukaciju i osvještavanje djece, mladih, roditelja i svih onih koji rade s i za djecu o sigurnom i odgovornom ponašanju u digitalnom svijetu.
Današnje generacije djece i mladih odrastaju uz digitalne tehnologije, čiji je ubrzani razvoj nerijetko teško pratiti. Pored mnogobrojnih mogućnosti za obrazovanje, informiranje, druženje s vršnjacima, igru i zabavu, ove tehnologije prate i brojni rizici: od iskorištavanja i zlostavljanja djece, cyberbullinga i izloženosti neprimjerenim sadržajima koji štete razvoju djeteta do nerazvijenih (slabih) motoričkih, socijalnih i komunikacijskih vještina djece. Djeca i mladi svjesni su negativnog utjecaja interneta (posebice, društvenih mreža) na njihovo mentalno zdravlje, poput ovisnosti, nasilja i izloženosti nerealnim slikama stvarnosti. No, istovremeno prepoznaju dobrobiti koje im digitalni svijet pruža, poput sadržaja koji djeluju pozitivno na njih te prednosti udruživanja u zajednice na društvenim mrežama, u kojima mogu naići na razumijevanje i podršku koje često izostanu i/ili dolaze kasno u realnom svijetu.
U pronalasku ravnoteže između stvarnog i digitalnog svijeta djeci je potrebna pomoć odraslih. Odgovornost je na odraslima da djecu poduče kritičkom razmišljanju, prepoznavanju lažnih vijesti, ali i lijepom ponašanju na društvenim mrežama. Razjašnjavajući mitove i zablude o digitalnim tehnologijama, možemo osigurati njihovo korištenje na promišljen i siguran način. Osim vremenskog ograničenja korištenja digitalnih alata, važno je djecu usmjeravati na razumno i odgovorno ponašanje u digitalnom okruženju. Drugim riječima, djecu je potrebno osnaživati da kontroliraju svoje digitalne navike i informirano sudjeluju u procesima uporabe digitalnih tehnologija.
Zbog toga je iznimno važno da roditelji svakodnevno komuniciraju sa svojom djecom te da izgrade odnos povjerenja koji je ključan za dobru komunikaciju i uvid u djetetov život. No, isto tako, važno je djelovanje uže i šire zajednice (prvenstveno odgojno-obrazovnih ustanova) u unaprjeđenju digitalne pismenosti djece i mladih, posebice po pitanju sigurnih načina korištenja interneta, korisnih i pouzdanih izvora informacija i odgovarajućih sadržaja za djecu i mlade na internetu, kao i prevenciji digitalnog nasilja.
Pozivam stoga donositelje odluka, predstavnike izvršne vlasti i civilnog sektora, odgojno-obrazovne djelatnike, roditelje i sve ostale koji rade s i za djecu da se ozbiljnije pozabave zaštitom prava i interesa djece u digitalnom okruženju, razgovaraju s djecom o ovoj temi i budu im podrška u jačanju njihove digitalne pismenosti. Pritom vas ujedno potičem da uključite djecu i mlade u rasprave o tome kakav oblik podrške i pomoći im je potreban kako bismo učinili sve što je u našoj moći da se osjećaju sigurno – kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu.