Izbornik

Kako do učinkovitijeg odgovora na nasilje među djecom u školi

Kako do učinkovitijeg odgovora na nasilje među djecom u školi

Vršnjačko fizičko i psihičko nasilje svakodnevno je prisutno u našim školama, sve je češće i nasilje među djecom na društvenim mrežama, a čini se da zasad škole ne uspijevaju naći učinkovite odgovore na to kako to nasilje spriječiti i suzbiti. O tome je bilo riječi na Okruglom stolu “Vršnjačko nasilje u školi – od prevencije do reakcije: Možemo li bolje?”, koji je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević organizirala u Osijeku 15. rujna 2022., na osječkom Filozofskom fakultetu. Uz predstavnike Ureda pravobraniteljice, izlaganja na skupu održali su i drugi stručnjaci koji se bave prevencijom vršnjačkoga nasilja, a skup je pratilo sedamdesetak sudionika – većinom iz sustava odgoja i obrazovanja, ali i iz socijalne skrbi, zdravstva, policije, akademske zajednice i udruga.

Cilj Okrugloga stola bio je podići svjesnost o tome problemu, te zajedno sa stručnjacima koji rade s djecom zajedno potražiti odgovore na pitanja kako učinkovitije djelovati – u prevenciji i reagiranju na vršnjačko nasilje, kao i kontinuiranom praćenju ovoga problema te kako ostvariti uspješniju međuresornu i interdisciplinarnu suradnju u interesu sve djece – i one koja čine nasilje, i one koja ga doživljavaju, i one koja mu svjedoče. Naglasila je to pravobraniteljica, poručivši da je svako peto dijete u Hrvatskoj žrtva nekog oblika nasilja, svako treće je žrtva nasilja putem društvenih mreža, a takvo stanje nužno zahtijeva mnogo veći angažman svih koji rade s djecom. Iznimno je važno da programi prevencije vršnjačkoga nasilja budu dostupni svakom djetetu u svim školama, poručila je.

Nedostaje odlučnosti u reakciji škole na nasilje

Iako odgojno-obrazovni sustav proteklih nekoliko godina ulaže snažnije napore u prevenciju i suzbijanje nasilja među djecom, učinci poduzetih mjera nisu zadovoljavajući, o čemu svjedoče i prijave koje prima Ured pravobraniteljice. Valja istaknuti da se tek manji broj ovakvih slučajeva prijavljuje pravobraniteljici, ali oni svjedoče o kroničnim i najtežim slabostima: i roditelji i učenici smatraju da reakcija škole na vršnjačko nasilje nije dovoljno odlučna, da preventivni programi nisu dovoljno učinkoviti, odgojno-obrazovni djelatnici nisu dovoljno osnaženi da bi se uspješno nosili s tim problemima, a, prema ocjeni učenika, često nisu ni dovoljno zainteresirani da pravedno razriješe slučajeve vršnjačkoga nasilja.

Savjetnica pravobraniteljice za djecu Sanja Vladović u svojem je izlaganju detaljnije prikazala uočene slabosti u postupanju škola u odnosu na vršnjačko nasilje, poput formalne primjene Protokola o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, navela je teškoće u ostvarivanju međuresorne suradnje, ali i nesigurnost i nesnalaženje škola u komunikaciji s medijima u vezi sa slučajevima nasilja koji nerijetko privlače veliku medijsku pažnju.

Iznijela je glavne preporuke pravobraniteljice koje se odnose na zaštitu djece od nasilja, primjerice, da je nužno unaprijediti temeljno obrazovanje učitelja i nastavnika te osigurati dodatne edukacije o prevenciji nasilja, osigurati dovoljan broj različitih stručnih suradnika u školama, uključujući i socijalne pedagoge, te ujednačiti kvalitetu preventivnih programa u školama i postupanja škola u slučajevima vršnjačkoga nasilja. Za dijete koje je pretrpjelo nasilje nužno je izraditi individualni plan podrške, a za dijete koje je počinilo nasilje plan postupanja usmjeren učenju odgovornosti te mu, ako nje potrebno, pružiti druge oblike pomoći i izreći pedagoške mjere.  Od ključne je važnosti i učinkovita međuresorna suradnja škola, centara za socijalnu skrb i policije.

Važan kontinuitet programa i suradnja s roditeljima

Da bi prevencija u školi bila uspješna, nužna je kontinuirana i sustavna posvećenost provedbi programa, odnosno uključivanje više generacija učenika tijekom niza godina, rekla je profesorica s osječkoga Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti dr. sc. Tena Velki, koja je na Okruglom stolu iznijela analizu učinkovitosti preventivnih programa iz znanstvene perspektive.  Upozorila je da mnogi preventivni programi nisu znanstveno utemeljeni, te da neke korištene strategije „prevencije“ mogu čak dati suprotni rezultat i nanijeti štetu.

Kao primjer neučinkovitih mjera istaknula je suspenziju učenika, poticanje djece da uzvrate udarac, pristup koji se temelji na izravnom suočavanju počinitelja i žrtve, ako i na „prisilnoj isprici“. Najslabijom karikom pokazala se suradnja roditelja i škole, stoga je kao ključne elemente uspješnih programa dr. T. Velki istaknula educiranje roditelja – o tome kako pomoći djetetu da se nosi s problemima i kako mu pružiti emocionalnu podršku – kao i redovito informiranje roditelja. Iznimno važno je i postavljanje jasnih pravila u razredu i metoda discipliniranja, kao i učinkoviti nadzor djece na mjestima na kojima se najčešće događaju sukobi: na igralištu, školskim hodnicima, blagovaonici.

Pozitivno školsko ozračje kao zaštitni čimbenik

Viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje Alma Rovis Brandić istaknula je važnost ukupnoga školskog ozračja, koje treba biti usmjereno na dijete, u kojem je vidljivo da su svi u školi posvećeni tome da pomognu djetetu da bi se ono u školi osjećalo sigurno i prihvaćeno. U tom smislu istaknula je važnost preventivne strategije škole. Upozorila je i da je Slavonija slabo pokrivena socijalnim pedagozima, te da Vukovarsko-srijemska županija nema nijednog socijalnog pedagoga u školama, iako se zna koliko je to bolno područje.

Izlaganje na skupu održao je i Robert Škorvaga iz Odjela prevencije Policijske uprave osječko-baranjske, izvijestivši o preventivnim aktivnostima koje policija provodi s učenicima tijekom školske godine, ukazujući na to koja su ponašanja kažnjiva, što činiti u slučaju nasilja, kome prijaviti, kako se mladi mogu samozaštiti i što učiniti da uopće ne dođe do nasilja. On je upozorio da statistički pokazatelji ne daju pravu sliku ovoga problema jer su veliki problem „sive brojke“ – budući da se mnogi slučajevi vršnjačkoga nasilja uopće ne prijave te dijete ostaje samo sa svojom patnjom, a to može dovesti kasnije do većih problema uključujući i pokušaje suicida.

Zajednički je zaključak da je za učinkovitiju prevenciju i praćenje vršnjačkoga nasilja nužna interdisciplinarna i intersektorska suradnja, bolje poznavanje problema i uspješnih modela prevencije, te preuzimanje vlastitog dijela odgovornosti svih koji se nalaze u djetetovom okruženju. (Foto: Hina, T. Prusina)