Na sjednici održanoj 16. siječnja 2020., Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora raspravljao je o Prijedlogu Zakona o Centru za posebno skrbništvo u prvom čitanju i Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, te su oba dokumenta prihvaćena. Na poziv predsjednice Odbora Ines Strenja, na sjednici je sudjelovala i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
Državna tajnica Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Marija Pletikosa uvodno je iznijela razloge za donošenje Zakona o Centru za posebno skrbništvo, istaknuvši nužnost poboljšanja zakonske regulative koja pobliže definira ovaj oblik skrbništva i ovlasti Centra koji djeluje izvan okvira nadležnosti Centara za socijalnu skrb, a koji je sada isključivo reguliran Obiteljskim zakonom iz 2015.
Uključivši se u raspravu pravobraniteljica za djecu upozorila je na nedostatan broj posebnih skrbnika i slabosti aktualnoga sustava, te je podsjetila da njihov posao nije samo prisustvovanje ročištima i podnošenje tužbi ili prijedloga u ime djeteta, već prvenstveno neposredni kontakt s djetetom, upoznavanje djeteta s predmetom sudskog postupka, s njegovim pravom na izražavanje mišljenja i mogućim posljedicama uvažavanja njegovog mišljenja, odnosno, mogućim ishodima postupka. Osim toga posebni skrbnik treba se upoznati s djetetovom obiteljskom situacijom kako bi procijenio najbolji interes djeteta.
Upozorila je da način na koji je taj sustav postavljen ne omogućuje da posebni skrbnik uspostavi kvalitetni odnos s djetetom kojeg zastupa. Stoga smatra da je prije donošenja novog propisa nužno detaljno ispitati stanje i evaluirati dosadašnji rad Centra za posebno skrbništvo kako bi se osigurali uvjeti za kvalitetan rad njihovo daljnje osnaživanje.
U vezi s Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, za koji su predlagatelji naveli da je usmjeren na povećanje novčanih potpora, za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust, pravobraniteljica je ukazala da je nužno razmotriti ostvarivanje prava pojedinih skupina korisnika (udomitelja i skrbnika), upozorila na neujednačene kriterije i uvjete za ostvarivanje prava na jednokratnu novčanu pomoć u različitim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave te uvjete prethodnog prebivališta. Iznijela je i prijedlog da nositelj prava na ovu potporu bude dijete umjesto roditelja.