Na poziv Stručnog razreda psihologa u socijalnoj skrbi, Hrvatske psihološke komore, savjetnica pravobraniteljice za djecu psihologinja Davorka Osmak Franjić sudjelovala je, 10. studenoga 2022., na Okruglom stolu “Manipulacija djetetom u situacijama razdvojenog konfliktnog roditeljstva”, održanom na 29. godišnjoj konferenciji hrvatskih psihologa u Tuheljskim Toplicama. Okrugli stol vodila je Valentina Posavec iz Centra za socijalnu skrb (CZSS) Zabok, a uvodna izlaganja održale su prof. dr. sc. Gordana Keresteš s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te psihologinje Sena Puhovski iz Psihološkog centra za djecu i obitelj “Brigojedac” u Zagrebu, Lorena Zec iz riječkoga Centra za nenasilje i ljudska prava – SOS Rijeka Rijeka, Ljerka Tuđa Družinec iz CZSS-a Zabok i savjetnica pravobraniteljice za djecu D. Osmak Franjić.
U uvodnim su izlaganjima psihologinje, koje dolaze iz različitih područja, institucija i nevladinog sektora, dale svoje viđenje situacije i prijedlog poboljšanja suradnje svih sudionika u zaštiti prava i dobrobiti djeteta koje je suočeno s manipulativnim ponašanjem roditelja u situaciji prekida bračne ili izvanbračne zajednice. Neposredni povod za ovaj skup i raspravu bila je svojevrsna polarizacija opće, a dijelom i stručne javnosti oko koncepta “otuđenja djeteta” do koje je došlo u protekloj godini. Ovaj je skup bio prilika da se u izlaganjima i raspravi koja je uslijedila, uz razmjenu mišljenja, ukaže na složenost problema djece suočene s roditeljskim ponašanjem koja ugrožava njegovu emocionalnu dobrobit. Primjerice, kada roditelj djetetu šalje negativnu poruku o drugom roditelju s ciljem njegova potpunog isključenja iz djetetovog života, iako za to ne postoji realni razlog koji bi proizlazio iz odnosa drugog roditelja i djeteta.
Savjetnica pravobraniteljice za djecu D. Osmak Franjić u uvodnom je izlaganju podsjetila na aktivnosti Ureda pravobraniteljice, koji se od 2008. intenzivno bavi pitanjem zaštite djeteta izloženog manipulativnom ponašanju roditelja u situacijama razdvojenog roditeljstva. U takvim situacijama, koje nazivamo visokokonfliktnim razvodima, postoje izrazito velike teškoće u reguliranju roditeljske skrbi o djeci, čak i kada su u taj proces uključene brojne institucije s ciljem pružanja stručne podrške roditeljima i zaštite djeteta. Brojne prijave pravobraniteljici za djecu odnose se na povredu prava na redovite i kontinuirane osobne odnose djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, te na njegovo pravo na sudjelovanje u djetetovom životu ako je procijenjeno da je to u interesu djeteta.
Osobito zabrinjavajuće su situacije izloženosti djeteta manipulativnom ponašanju roditelja, koje nakon nekog vremena dovodi do otuđenja djeteta od “drugog” roditelja i njegovog isključenja iz života djeteta. Riječ je o situacijama u kojima je procijenjeno da je kontinuitet susreta u interesu djeteta i da nema jasnog, vidljivog, stručnjacima koji rade procjenu dokučivog, objektivnog razloga za odbacivanje roditelja od strane djeteta. Dakle, nije riječ o odnosima u kojima je dijete direktna žrtva ili svjedok nasilja, te se ponašanje djeteta, koje odbija kontakt s drugim roditeljem, ne može povezati s neposrednim neugodnim iskustvom odnosa s tim roditeljem, a dijete i roditelj su prije prekida zajednice roditelja imali uredan odnos.
Oblici manipulativnog ponašanja su brojni, a osobito zabrinjavaju slučajevi kada manipulativni roditelj koristi dijete kao sredstvo osvete bivšem partneru, svjesno sprečava susrete djeteta s drugim roditeljem i ocrnjuje ga. Time ometa održavanje njihove prisnosti i “istiskuje” drugog roditelja iz djetetovog života. Manipulativno ponašanje mogu pokazivati oba roditelja – i onaj s kojim dijete stanuje i onaj drugi, i otac i majka, istaknula je savjetnica pravobraniteljice. Nažalost, nerijetko i druge djetetu bliske osobe, npr. bake i djedovi, podržavaju manipulativnog roditelja u takvom ponašanju. Osobito je zabrinjavajuće kada se članovi obitelji upuste u manipulaciju djetetom nakon smrti jednog roditelja, do te mjere da živućem roditelju uskraćuju ostvarivanje njegovog/njezinog roditeljskog prava, a djetetu život s tim roditeljem.
Savjetnica je istaknula kako odbijanje neposrednog kontakta djeteta s roditeljem nije u svim slučajevima posljedica manipulacije. Naime, dijete kontakt s roditeljem može odbijati i zbog prethodnih neugodnih ili ugrožavajućih iskustva s tim roditeljem ili je to djetetova reakcija na razvod i sl. Stoga je u procesu donošenja odluke kojom će biti uređena roditeljska skrbi nakon prekida zajednice roditelja iznimno važno provesti sveobuhvatnu stručnu procjenu, kako bi ta odluka bila doista u najboljem interesu djeteta.
Budući da u javnom prostoru i od stručnjaka još uvijek možemo čuti kako nije jasno što je to najbolji interes djeteta, savjetnica je uputila na potrebu dobrog poznavanja Općeg komentara br. 14 (2013) UN-ovog Odbora za prava djeteta O pravu djeteta da njegov ili njezin najbolji interes moraju imati prednost (čl. 3. st. 1.). Iz njega jasno proizlazi da je prilikom donošenja odluka o pojedinačnom djetetu najbolji interes djeteta potrebno procijeniti prema okolnostima pojedinačnog slučaja, za što se i Ured pravobraniteljice za djecu kontinuirano zalaže. Pritom se proces procjenjivanja mora provoditi u prijateljskoj i sigurnoj atmosferi, a tim postupkom trebaju upravljati stručnjaci educirani u području dječje psihologije, dječjeg razvoja i drugih relevantnih područja osobnog i socijalnog razvoja, te koji imaju iskustvo rada s djecom. Na temelju svojih stručnih znanja, oni informacije koje dobivaju moraju razmatrati na objektivan način. Važno je da, kad god je moguće, procjenu najboljeg interesa rade multidisciplinarni timovi stručnjaka.
Odgovarajući na pitanje što bi pogodovalo boljem ostvarenju prava djeteta u uvjetima konfliktnog razdvojenog roditeljstva D. Osmak Franjić podsjetila je na višegodišnje preporuke pravobraniteljice za djecu u vezi s ovim područjem. Preporuke pravobraniteljice su: poboljšati uvjete rada u centrima za socijalnu skrb u pogledu normativa koji bi trebali omogućiti pravodobnu intervenciju i stručan rad (manji broj obitelji kojim se bavi jedan tim); osigurati dovoljan broj stručnjaka i odgovarajuće prostorno-tehnički uvjete; jačati kompetencije stručnjaka (omogućiti kontinuiranu superviziju); brinuti se o mentalnoj dobrobiti i prevenciji profesionalnog sagorijevanja, te razvijati liste za procjenu ugroženosti psihosocijalne dobrobiti djeteta u situacijama razdvojenog konfliktnog roditeljstva. Provoditelji mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu i mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu trebali bi biti dobro educirani, imati podršku nadležnog tima CZSS-a i osiguranu podršku kroz supervizije slučajeva, te odgovarajuću naknadu za rad.
Također, važno je osigurati savjetovališta i mobilne timove stručnjaka radi stručne podrške obiteljima u području roditeljstva, obiteljskih odnosa, odrastanja, podrške žrtvama nasilja u obitelji, kao i razvijati pravosuđe prilagođeno djeci. Pri tome je neophodna suradnja svih stručnjaka i sustava koji se bave zaštitom dobrobiti i najboljeg interesa djece (pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje i dr.). Korisno polazište i okvir za suradnju je Sporazum o međuresornoj suradnji i koordinaciji u području sprečavanja nasilja i drugih ugrožavajući ponašanja na lokalnoj razini (na snazi od 20. ožujka 2020), čiji su potpisnici ministri u resorima unutarnjih poslova, socijalne politike, zdravstva, obrazovanja i hrvatskih branitelja.