Pravobraniteljica za djecu kroz medijske napise prati slučajeve stradavanja djece na uređenim kupalištima. Svake godine, posebice tijekom ljetnih praznika i pojačanih aktivnosti na bazenima, svjedočimo tragedijama u kojima stradavaju djeca. Ovakve tragedije ponovno otvaraju brojna pitanja o sigurnosti djece na hrvatskim kupalištima.
Zakon o sportu koji je trenutno na snazi (NN141/22), za razliku od prijašnjeg uređenja, ne propisuje obvezu sportskih objekata da osiguraju sigurnost kupača i pružanje medicinske pomoći na uređenim kupalištima.
Navedeno znači da u našem sustavu nije regulirano tko mora nadgledati kupališta, a time i sigurnost korisnika i posjetitelja te koliko spasilaca mora biti na određeni broj kupača. Ne postoji zakonska obveza prisutne spasilačke službe na kupalištima, pri čemu njihova prisutnost ovisi o dobroj volji i savjesnosti koncesionara. Mnogi od njih ne uvažavaju sugestije Hrvatskog Crvenog križa o važnosti uloge spasilačke službe na kupalištima i nužnosti osiguravanja njihovog dovoljnog broja. Opravdavajući takvu praksu, brojni sportski objekti navode kako djeluju u skladu sa svim postojećim propisima o sigurnosti na kupalištima jer osiguravaju prisutnost redarstvene službe na kupalištima. Međutim, Hrvatski Crveni križ upozorava kako postoje značajne razlike između redarstvene i spasilačke službe, a da je Hrvatski Crveni križ jedina institucija ovlaštena za izdavanje licenci za spasioca. Također, pravobraniteljica za djecu ima saznanja da ne postoji nadležna služba ili inspekcija koja može izaći na teren i utvrditi da pojedino kupalište ne zadovoljava sigurnosne uvjete.
Pravobraniteljica za djecu izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da pitanje sigurnosti korisnika i posjetitelja uređenih kupališta i dalje nije normirano te da dugogodišnje pravne praznine u području sigurnosti i zaštite prava djece na kupalištima pojačano utječu na mogućnost povreda prava djece te dovode do neujednačenog i ugrožavajućeg postupanja u praksi, što se odražava na razinu zaštite kupača, posebice djece.
Iz tih razloga, pravobraniteljica za djecu obratila se Ministarstvu turizma i sporta s prijedlogom da se žurno izmijene i dopune odredbe Zakona o sportu, s ciljem propisivanja minimalnih sigurnosnih mjera na kupalištima kroz jasne i nedvosmislene odredbe kojima će se regulirati ovo područje. Posebice smatramo nužnim propisati obvezu kupališta da osiguraju da poslove promatranja, spašavanja i pružanja prve pomoći obavljaju osobe koje su stručno osposobljene, kao i obvezu da se na kupalištu mora nalaziti oprema i sredstva za pružanje prve pomoći u skladu s propisima o opremi i sredstvima za pružanje prve pomoći.
Također, preporučila je kontinuirano podizanje svijesti i odgovornosti pružatelja usluga sportskih objekata koja obuhvaćaju kupališta o važnosti osiguravanja pojačane i ujednačene razine zaštite djece kupača, posebice kod većih grupa djece i organiziranih školskih izleta, gdje primarna odgovornost roditelja ili druge odrasle osobe za stalni nadzor i pratnju djeteta izostaje ili je ograničena. U tom smislu, predložila je pojačati aktivnosti podizanja svijesti navedenih subjekata o važnosti uloge obučenih i licenciranih spasioca te razlikovanja spasilačke službe od redarstvene službe, kao i o važnosti osiguranja pružanja prve pomoći i zbrinjavanja unesrećenih na licu mjesta. Također, pravobraniteljica za djecu preporučila je ispitati mogućnost da se prije korištenja kupališta, posebice u slučaju većih grupa djece i organiziranih školskih izleta, provode organizirane edukacije djece na licu mjesta, u cilju pripreme i osnaživanja djece za opasne situacije na vodi, informiranja djece o granicama plivačkih mogućnosti te o potrebama nužnog opreza na kupalištima, a sve u cilju slobodnog i sigurnog boravka u vodenoj sredini. Kao pozitivan primjer navela je Kodeks sigurnosti na vodi koji provodi Hrvatski Crveni križ te je preporučila ispitati mogućnost suradnje pružatelja usluga sportskih objekata koja obuhvaćaju kupališta sa stručnim službama Hrvatskog Crvenog križa.