U povodu objave članka “Djeci ‘u dotu’ ostavljamo urušeni sustav vrijednosti”, u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 17. srpnja 2019., čiji je autor glavni urednik Jadran Kapor, pravobraniteljica je zatražila objavu ispravka i isprike zbog netočnih navoda te lažnih optužbi i uvreda iznesenih na njezin račun.
U nastavku donosimo pismo kojim se obratila glavnom uredniku „Slobodne Dalmacije“:
Poštovani gospodine Kapor,
Obraćam Vam se zbog teksta koji ste objavili u današnjoj „Slobodnoj Dalmaciji“ pod naslovom „Djeci ‘u dotu’ ostavljamo urušeni sustav vrijednosti“, u kojem ste u podnaslovu izravno prozvali pravobraniteljicu za djecu sljedećim riječima: „Helenci Pirnat Dragičević, pravobraniteljici za djecu, smeta objava slika malih nogometaša iz „Poljičanina“, ali joj ne smeta što su ih odrasli na to nagovorili. ‘Po prstima’ ćemo dobiti i ako objavimo fotografije izvrsnih učenika“.
U tekstu dalje navodite: da se „hrvatska pravobraniteljica za djecu … nikad nije oglasila na tu, kako struka kaže, manipulaciju djecom“, kao i da njoj „smeta što je „Slobodna Dalmacija objavila sliku trenera i njegovih štićenika (kojima smo zaklonili lica i klupska obilježja)“. Dalje navodite da je pravobraniteljica zatražila od Agencije za zaštitu osobnih podataka da ispita cijeli slučaj, da se glavni urednik očituje na to kako je mogao objaviti sliku malih nogometaša…“.
Na temelju Zakona o medijima, zbog iznesenih lažnih optužbi i uvreda u Vašem tekstu, zahtijevam da što prije objavite ovaj ispravak u „Slobodnoj Dalmaciji“, bez kraćenja, na istom mjestu na kojem ste objavili članak „Djeci ‘u dotu’ ostavljamo urušeni sustav vrijednosti“ te očekujem i Vašu ispriku.
Pretpostavljam da je ovakva Vaša reakcija, u kojoj jedino mene prozivate imenom i prezimenom, i to s lažnim optužbama, uvredama i podmetanjima, bila potaknuta dopisom koji ste primili od Agencije za zaštitu osobnih podataka (AZOP). U Vašem tekstu navode iz toga dopisa neosnovano pripisujete meni te me prozivate na najgori mogući način kao osobu kojoj ne smeta da se djecu navodi na uzvikivanje ustaškoga pozdrava. Pritom niste ni pokušali provjeriti koje je moje stajalište o tome.
Napominjem kako u svome obraćanju AZOP-u, u povodu sramotnoga slučaja poticanja mladih sportaša na govor mržnje, uopće nisam zahtijevala postupanje prema medijima, već sam upravo istaknula da smo zahvaljujući medijima saznali za slučaj te da su mediji zaštitili identitet djece. Od AZOP-a smo zatražili postupanje zbog toga što je snimka bez zaštite identiteta djece i dalje dostupna na javnom Facebook profilu saborskoga zastupnika te smo pozvali na angažman kako bi se snimka odande što prije uklonila.
Čim sam saznala za opisani događaj, početkom srpnja, zatražila sam postupanje sportske inspekcije Središnjeg državnog ureda za sport, kako bi se ispitala odgovornost trenera i drugih odraslih članova kluba, te postupanje Državnog odvjetništva zbog sumnje na manipulaciju djecom i moguće počinjenje kažnjivih djela na štetu djece. U obraćanju DORH-u i sportskoj inspekciji istaknula sam kako osobito zabrinjava to što su djeca na sportskom terenu izvikivala pozdrav „Za dom spremni“, a za to vrijeme su uz njih bili odrasli koji su, umjesto da ih spriječe i poduče o protupravnosti toga pozdrava, djecu poticali da ga izvikuju te su to i snimali.
U Vašem tekstu pogrešno zaključujete kakvi su moji stavovi o ustaškom pozdravu (jer se „nikad nisam oglasila“ o tome) te kako upravo ja inzistiram na formalnoj zaštiti privatnosti djece, čak i u situacijama kad je to besmisleno, kao primjerice, prilikom objave vijesti o uspjesima učenika i izvještavanja o djeci u pozitivnom kontekstu. Istaknula bih i da ne mogu utjecati na to kako nadležna državna Agencija tumači i primjenjuje GDPR.
U svome radu ponajprije se vodim zaštitom najboljeg interesa djeteta, postupajući najčešće prema prijavama roditelja i zastupnika djece, stoga u pravilu nastojim ne iznositi u javnost pojedinosti o takvim slučajevima, a i dužna sam štititi privatnost djece. Zato se često suočavam s prigovorima da se „dječja pravobraniteljica nije oglasila“ o ovom ili onom slučaju, što se onda maliciozno interpretira i kao da pravobraniteljica ništa nije poduzela. Naravno, osobno nikad nisam tražila od urednika da prikriju lica djece o kojima se izvještavalo u pozitivnom kontekstu, a jedina iznimka mogla bi biti ako samo dijete ili njegov roditelj/skrbnik izričito zahtijeva takvu zaštitu u medijima.
I na kraju, moram priznati da sam ogorčena time što u opisanoj situaciji svoj bijes usmjeravate upravo prema pravobraniteljici za djecu te je, na neki način proglašavate i suodgovornom za to što je naše „društvo izgubilo kompas“, a da pritom ne propitujete odgovornost institucija koje po službenoj dužnosti trebaju postupati u svakoj situaciji kad se u javnosti pozdravlja ustaškim pozdravom i širi govor mržnje.
Odbijam povjerovati da netko stvarno misli da se ovako ozbiljni problemi mogu riješiti tako da se o njima svaki čas javno oglasi pravobraniteljica za djecu.
S poštovanjem,
Pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević