Ured pravobraniteljice za djecu primio je desetak e-mail obraćanja vezanih uz predstavu „Lizistrata” riječkog HNK te je putem medija upoznat s reakcijama na predstavu i na plakat kojim se predstava oglašava. Pitanja koja se javljaju u vezi s time potaknula su pravobraniteljicu da se obrati ministrima kulture; znanosti, obrazovanja i športa; glavnom inspektoru Državnog inspektorata, Centru za socijalnu skrb i drugim institucijama.
Pravobraniteljica im je uputila upozorenje o mogućim povredama prava djece sadržajem ove predstave i sadržajem plakata kojim se ona oglašava, sudjelovanjem i angažmanom 11-godišnjeg djeteta u predstavi, kao i dovođenjem djece – učenika osnovne škole kao gledatelja predstave te je zatražila da preispitaju slučaj i, ovisno o okolnostima, poduzmu mjere iz svoje nadležnosti.
Ured pravobraniteljice ne propituje sadržaj ove predstave kao priredbe za odrasle, ne procjenjuje njen utjecaj na odrasle, niti je ovlastima pozvan vrednovati predstavu u umjetničkom, moralnom, estetskom smislu, kad se radi o predstavi za odrasle. Zakon onemogućava da pravobraniteljica zabranjuje i kažnjava niti ona može procijeniti vrijednost kazališne predstave i umjetničkog djela, iako se to od nje u nekim podnescima izričito traži. Obveza Ureda je, prema prijavama ili saznanjima, propitivati i provjeravati može li sadržaj predstave na bilo koji način naštetiti djetetu koje u njoj sudjeluje ili djeci koja ju gledaju te propitati jesu li aktivnosti, zbivanja i odluke vezane uz predstavu zakoniti, u smislu zaštite dječjih interesa i poštovanja Konvencije o pravima djeteta.
U vezi s navedenom predstavom, očito je da je s nekoliko aspekata potrebno provjeriti je li riječ o ugrožavanju prava djece.
Jedan aspekt se odnosi na sadržaj predstave i plakata kojim se ona oglašava te na pitanje je li riječ o pornografskom sadržaju ili sadržaju koji može naštetiti djetetovu psihosocijalnom razvoju, kako u slučaju da je dijete gledatelj predstave, tako i u slučaju da je sudionik predstave. Smatramo da je to pitanje u nadležnosti Ministarstva kulture.
Drugi aspekt vezan je uz tretiranje ove predstave kao odgojno obrazovnog sadržaja ili kulturnog sadržaja za djecu te dovođenje djece na predstavu i njeno uključivanje u pretplatu za učenike osnovne škole. Ovaj aspekt trebalo bi razmotriti Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
Treći aspekt odnosi se na sudjelovanje djeteta i zakonitost angažiranja djeteta mlađeg od 15 godina u večernjoj predstavi i moguće ekonomsko iskorištavanje, što je u nadležnosti Državnog inspektorata, te preispitivanje roditeljske suglasnosti u skladu s Obiteljskim zakonom, što je u nadležnosti centra za socijalnu skrb.
Opće stajalište Ureda pravobraniteljice za djecu, utemeljeno na stručnom mišljenju psihologa, je da naglašeni seksualni simboli, seksualni prizori i inzistiranje na golotinji pred djetetom, nisu u skladu s kapacitetima koji proizlaze iz psihoseksualnog razvoja jedanaestogodišnjaka. Ako je riječ o predstavi za odrasle, a ne predstavi za djecu, tada njezin sadržaj svakako utječe na dijete koje u njoj glumi. Osim što je izloženo prizorima koji predstavljaju manifestaciju seksualnosti odraslih, iz medijskih napisa proizlazi da se u predstavi dijete stavlja u svojevrsnu interakciju i odnos s razgolićenim tijelima odraslih, što je svakako neprikladan kontekst u kojem je dijete aktivni sudionik. Ono s 11 godina ne može niti kognitivno razumjeti, niti se emocionalno postaviti prema tako seksualiziranom sadržaju. Ovakvi sadržaji općenito nisu odgojno-obrazovni ni kulturni sadržaji primjereni djeci osnovnoškolske dobi, posebice bez pratnje roditelja.
