Na inicijativu pravobraniteljice za djecu Ivane Milas Klarić u Maloj kući dječjih prava 14. rujna 2015. održan je stručni sastanak o zaštiti djece – žrtava spolnog nasilja i pružanju podrške toj djeci. Cilj je bio razgovarati o problemima s kojima se stručnjaci susreću u praksi vezano uz zaštitu i pomoć djeci žrtvama spolnih delikata. Pravobraniteljica je izrazila zabrinutost zbog porasta spolnih delikata na štetu djece u 2014. godini, uočenog trenda povećanih uvjetnih otpusta s izdržavanja kazne zatvora, neizricanja sigurnosnih mjera uz presudu počiniteljima i neprovođenje nadzora nad počiniteljima.
Sastanku su prisustvovale Dubravka Marušić iz Ministarstva socijalne politike i mladih, Anita Matijević iz MUP-ovog Odjela maloljetničke delikvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji, Nikica Hamer Vidmar Iz Samostalne službe za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa, Željka Knotek Maloić, Vedrana Koceić i Bernardica Franjić-Nađ iz Sektora za probaciju u Ministarstvu pravosuđa, Ivna Brzica i Smiljka Baranček iz Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, Helenca Pirnat Dragičević iz Državnog odvjetništva, Ljubica Pezo Štirmer iz Centra za izvršenje kazni zatvora Županijskog suda u Zagrebu, Lana Peto Kujundžić, sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Maja Mamula iz Ženske sobe – Centra za seksualna prava. Uz pravobraniteljicu Ivanu Milas Klarić bile su i njezina zamjenica Ester Radmilo te savjetnice Mirna Slaviček Pešut i Gordana Filipović, koja je moderirala raspravu.
Okupljeni stručnjaci ukazali su i na druge probleme s kojima se susreću. Istaknuto je, primjerice, da je služba za podršku žrtvama i svjedocima jedina službena institucija koja kontaktira žrtvu kako bi je obavijestila o izlasku počinitelja iz zatvora te da njezini djelatnici, iako za to nemaju ovlasti, tijekom telefonskog razgovara sa žrtvom nastoje procijeniti treba li žrtvi posebna pomoć i podrška te u tom slučaju obavještavaju policiju i nadležni centar za socijalnu skrb. Kao poseban problem istaknuto je to što služba ne dobiva informacije kad počinitelj koristi pogodnost izlaska iz zatvora tijekom vikenda pa tako ne mogu o tome obavijestiti žrtvu.
Problematizirano je i postavljanje opunomoćenika žrtvi, budući da je najčešće riječ o odvjetnicima koji nisu posebno educirani ni specijalizirani te bi se trebalo inzistirati na licenciranju odvjetnika za to. Stručnjaci su se složili da bi se praksa saslušanja djeteta žrtve spolnog delikta trebala promijeniti kako djeca svoj iskaz ne bi davala na sudu, na čemu, nažalost, suci u postupku inzistiraju. Premda sudovi imaju stručne suradnike, oni nemaju iskustva niti vremena da djetetu pruže odgovarajuću potporu, a sama atmosfera sudnice za dijete je dodatni stres. Stručnjaci smatraju da bi se zakonom trebala propisati obveza saslušanja djeteta na djetetu prilagođen način, a ne kao mogućnost i dispoziciju sudaca, koji često nisu senzibilizirani za potrebe djeteta, već su isključivo usmjereni na procesuiranje počinitelja.
Složili su se da bi sustav zaštite djeteta žrtve trebalo urediti posebnim zakonom kojim bi se propisalo i osnivanje regionalnih centara u kojima bi, po uzoru na iskustva nekih zemalja, trebalo osigurati da djetetu na jednom mjestu bude hitno pružena medicinska, psihološka i pravna pomoć, da se osigura njegovo jednokratno davanje iskaza te imenovanje djetetovog opunomoćenika koji će zastupati interese djeteta tijekom postupka te osigurati pružanje odgovarajuće zaštite i pomoći djetetu i nakon završetka kaznenog postupka. Propisom bi se trebala urediti i posebna zaštita mlađih punoljetnih žrtava spolnog nasilja. Također su se složili kako je nužno urediti i osigurati zaštitu žrtava i nakon izlaska počinitelja iz zatvora, propisati zabranu uvjetnog otpusta za počinitelje spolnog nasilja nad djecom, osigurati nadzor počinitelja, izricanje sigurnosnih mjera i u duljem trajanju te mogućnost naknadnog izricanja mjera za zaštitu djetetu kad je to potrebno radi zaštite interesa djeteta.