Izbornik

Stručni skup o zaštiti djeteta kao svjedoka

Stručni skup o zaštiti djeteta kao svjedoka

 

Zastita_svjedoka_2U organizaciji Ureda pravobraniteljice za djecu, 14. prosinca 2011. održan je stručni skup “Zaštita djeteta svjedoka u postupcima policije, kaznenom i prekršajnom postupku”. Izlaganja na skupu održali su dr. Andrew Bailey, prof. dr. sc. Gordana Buljan-Flander , mr. sc. Renata Odeljan, Lana Petö Kujundžić, Branka Žigante Živković,  Davorka Lalić Lukač, Ksenija Sviben, Ines Bojić, Nikica Hamer Vidmar i Gordana Filipović.  U uvodnom obraćanju pravobraniteljica Mila Jelavić upozorila je na slabosti sustava zaštite djece u pravosudnom postupku koji predstavljaju opasnost za djetetovu traumatizaciju i sekundarnu viktimizaciju.

Na stručni skup pozvani su predstavnici policije, socijalne skrbi, kaznenih i prekršajnih sudova te civilnog sektora, a cilj skupa bio je osvijestiti stručnu javnost o problemu tretiranja djeteta svjedoka u pravosudnom postupku, kako bi se pridonijelo uspješnijoj zaštiti prava djece. Praćenjem ostvarivanja prava ove djece Ured pravobraniteljice uočio je kako se u pravosudnom postupku često ne poštuju međunarodni standardi  zaštite djeteta svjedoka koji zahtijevaju da dijete svjedok bude tretirano na brižljiv i pažljiv način,  da se štiti njegov najbolji interes te da se poštuju njegova prava: pravo na zaštitu od patnje, pravo na zaštitu njegova dostojanstva, pravo na  učinkovitu pomoć, pravo na zaštitu privatnosti, pravo na aktivno sudjelovanje u postupku uz uvažavanje njegova mišljenja, pravo na sigurnost te pravo na naknadu štete.

Pravobraniteljica je podsjetila da djeca kao sudionici pravosudnog postupka zahtijevaju posebnu zaštitu koja mora biti osigurana kroz kvalitetno zakonsko uređenje i odgovarajuću primjenu propisa u praksi. Nedostatak stručnih djelatnika na sudovima, nedovoljna informiranosti roditelja i djece, neusklađenosti postupanja, nepostojanje ili nekorištenje tehničkih uvjeta za ispitivanje djeteta, nedovoljno profesionalno usavršavanje sudaca i drugih stručnjaka koji rade s djecom žrtvama i svjedocima te nedovoljna međusektorska povezanost, samo su neke od uočenih slabosti.

U nastavku  je savjetnica pravobraniteljice za djecu Gordana Filipović govorila o međunarodnim standardima zaštite djece svjedoka, osobito vezano uz organizaciju sustava podrške djetetu, ističući rješenja koja bi, po uzoru na UN-ov Model zakona o pravosuđu u stvarima koje uključuju djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, trebalo ugraditi u naše zakonodavstvo i praksu. Pravosuđe u kojem sudjeluju djeca mora biti organizirano tako da bude prilagođeno djeci, uvažavajući njihove potrebe, osiguravajući im potrebnu zaštitu i tretman.  Istaknula je nužnost  sustavne i kvalitetne obuke stručnjaka, ujednačavanje prakse te međuresorsko povezivanje.

Dr. Andrew Bailey, policijski stručnjak iz Sjeverne Irske te savjetnik twinning projekta “Jačanje kapaciteta u području suzbijanja seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja djece te pružanja pomoći policije ranjivim žrtvama kriminaliteta”, prikazao je praksu postupanja policijskih službenika u predmetima koji uključuju djecu kao svjedoke. Prof. dr. sc. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, govorila je o rezultatima istraživanja koje je provela Poliklinika, koji pokazuju da je 18,1% djece u Hrvatskoj doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja. Istraživanja pokazuju i da je većina djece koja su morala svjedočiti o tome to iskustvo doživjela kao uznemirujuće i zastrašujuće. Najstresnije je za njih bilo to što su morali više puta svjedočiti ili govoriti o svom iskustvu u raznim institucijama, kao i nestručnost, neosjetljivost i grubost ispitivača.  Buljan-Flander je istaknula da je u tretmanu djece ipak ostvaren stanoviti napredak, budući da suci sve više za provođenje forenzičkih razgovora s djecom uključuju educirane stručnjake  i specijalizirane ustanove kao što je primjerice Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba koja predstavlja model dobre prakse prepoznat i u svjetskim okvirima. Kao prostor za moguća poboljšanja  istaknula je utvrđivanje minimalnih standarda pravne zaštite i podrške djetetu u sudskom procesu, razvijanje nacionalne strategije zaštite djece žrtava tijekom sudskog postupka, informiranje djece o tijeku postupka te uključivanje tema o načinima zaštite djece žrtava u redovito školovanje stručnjaka koji će se baviti djecom.

Mr. sc. Renata Odeljan, voditeljica MUP-ovog Odsjeka maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji, prikazala je dva konkretna primjera iz prakse koji pokazuju kako se zbog neznanja, neujednačenosti postupanja i nesnalaženja pojedinaca čine propusti u zaštiti djeteta žrtve. Ukazala je i na nedovoljnu suradnju između pojedinih sustava te očekivanim poboljšanjima koja bi trebala uslijediti kao rezultat projekta “Jačanje kapaciteta u području suzbijanja seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja djece te pružanja pomoći policije ranjivim žrtvama kriminaliteta”.

Predstavnica Zavoda za socijalnu skrb Zagreb Ksenija Sviben u svom je izlaganju ukazala na ulogu centra za socijalnu skrb u zaštiti djeteta svjedoka u pravosudnom postupku. Viša stručna savjetnica na Odjelu za mladež Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Davorka Lalić Lukač, govorila je ulozi stručnog suradnika izvanpravne struke na sudu u pružanju stručne pomoći kod  procjene procesne sposobnosti svjedoka te izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka. Naglasila je kako je uloga stručnog suradnika kontakt s djetetom i njegovim roditeljima, informiranje o ulozi svjedoka te drugih segmenata koji sudjeluju u postupku, kako bi se umanjio strah, nelagoda ili tjeskoba zbog svjedočenja, pružanje podrške djetetu, prinijeti pozitivnoj  atmosferi suđenja te na zahtjev djeteta ili njegovih roditelja  dati im informacije o ishodu  kaznenog postupka. Istaknula je kako je potrebna planska i sustavna edukacija svih sudionika koji dijele odgovornost za ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, omogućavanje standarda istih usluga za djecu koja dolaze pred sud, neovisno o kojoj vrsti suda je riječ te  osnaživanje funkcije Povjerenstva za praćenje i unapređenje sustava podrške žrtvama i Ureda za podršku svjedocima i žrtvama.

Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda i predstojnica Nacionalnog  tima za međusobnu suradnju u predmetima nasilja u obitelji i nad ženama, govorila je o problemima s kojima se susreću u praksi suci prekršajnih sudova. Istaknula je preopterećenost prekršajnih sudaca ogromnim brojem raznovrsnih predmeta te nemogućnost provođenja zakonskih odredbi o ispitivanju djeteta svjedoka zbog neadekvatnih prostornih i kadrovskih uvjeta.  Naglasila je i kako je primjena novog Zakona o kaznenom postupku dovela do velikih teškoća u provođenju zakona te je istaknula potrebu da se u Prekršajnom zakonu posebno razrade odredbe o ispitivanju djece.

Lana Petö Kujundžić, sutkinja  za mladež Županijskog suda u Zagrebu, a ujedno predsjednica Povjerenstva za praćenje i unapređivanja rada tijela kaznenog postupka i izvršenja maloljetničkih sankcija, govorila je o problemima s kojima se susreću suci tijekom kaznenog postupka, vezano uz zaštitu djece svjedoka. Naglasila je kako nema sustavne uređenosti ove materije te stanje na terenu varira ovisno o entuzijazmu pojedinaca. Praksa ispitivanja djeteta stoga je  vrlo neujednačena, ne postoje standardi, nema koordinacije niti povezivanja institucija.  Sa žaljenjem je zaključila da ne postoji ni sustavna edukacija ni plan edukacije kojom bi se suce i stručne suradnike na sudu osposobilo za poznavanju prava djece. Upozorila je da su tehnički uređaji  za ispitivanje djeteta zastarjeli i stoga neupotrebljivi te da se ne ulaže dovoljno sredstava za tehničku opremljenost sudova.

Ines Bojić, odvjetnica iz Zagreba, govorila je o primjerima kršenja prava djece svjedoka u prekršajnom i kaznenom postupku, poput višekratnog ispitivanja, postavljanja pitanja u vezi s privatnim životom djeteta te iznošenja iskaza svjedoka u dnevnom tisku. Načelnica Odjela za razvoj i koordinaciju sustava podrške žrtvama i svjedocima u Ministarstvu pravosuđa Nikica Hamer Vidmar predstavila je iskustva u radu Odjela. Kao poseban problem naglasila  je neujednačeno postupanje u praksi zbog nejasno definiranih zadaća i postupanja stručnih suradnika koji trebaju biti prisutni prilikom ispitivanja djece, nemogućnost primjene zakonskih propisa zbog neadekvatne opremljenosti sudova (nemaju svi kazneni sudovi opremu za video vezu, ni zaposlene stručne suradnike). Zbog toga se događa da sud stručne suradnike poziva neposredno prije zakazivanja rasprave, roditelji često ne znaju kome se mogu obratiti za pomoć ili informaciju prije dolaska na sud, djecu se često ispituje u prisutnosti optuženika ili ih se ispituje više puta. Ukazala je i na nedoumice u praksi, kao što je, primjerice, određivanje uloge djetetova savjetnika u postupku, uloga suca istrage i njegove kompetencije za ispitivanje  djeteta te tko je dužan propisati na koji način stručna osoba postavlja pitanja djetetu i kako osigurati standarde u postupanju. Naglasila je potrebu mijenjanja dosadašnje prakse kako bi se izbjeglo višestruko ispitivanje djeteta, pružilo djetetu pravodobnu informaciju, a predložila je i uspostavu sustava po uzoru na UN-ove smjernice o pravosuđu koje uključuje djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, kako bi se definirala obveza stručne psihološke pomoći djetetu i uspostavila koordinacija u radu postojećih službi.

Zatvarajući stručni skup pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić naglasila je kako je on bio uspješan, jer se otvoreno progovorilo o problemima i pokazalo se da su za njihovo rješavanje nužne promjene u sustavu. Pozvala je pritom na suradnju sve stručnjake uključene u pravosudni sustav kako bi se uspostavio sustav zaštite djeteta u skladu sa međunarodnim standardima.