Na godišnjoj konferenciji CRONSEE-a pod nazivom “Prava djeteta – između interesa roditelja i dužnosti države”, održanoj 28. svibnja 2015. u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici, uz predstavnike institucija pravobranitelja za djecu iz Jugoistočne Europe, okupili su se brojni drugi stručnjaci, predstavnici državne i javne vlasti, organizacija civilnog društva te djeca i mladi, među kojima i članovi Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu.
Glavna tema konferencije bila je raspraviti o tome kako ostvariti prava djeteta i njegov najbolji interes onda kad se čini da je interes roditelja u suprotnosti s interesom djeteta i s obvezama države u zaštiti djetetove dobrobiti. Izbor ove teme potaknule su pojave poput snažnog protivljenja nekih roditelja obveznom cijepljenju djece te „kampanje“ protiv cijepljenja koja već rezultira vidljivim negativnim posljedicama, zatim prijepori o uvođenju spolnog i građanskog odgoja u redovni odgojno-obrazovni program, stajališta o tjelesnom kažnjavanju djece, manipulacija djecom u postupku razvoda i drugi aktualni problemi i dvojbe.
Roditelji su prvi pozvani štititi najbolji interes djeteta te oni to najčešće i čine, ali su često, nažalost, i kršitelji prava djece onda kad vlastite interese stavljaju ispred potreba svoje djece, istaknula je u uvodnom obraćanju sudionicima konferencije pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić. Neki roditelji i njihove udruge prenaglašavaju pravo roditelja da odlučuju u ime djece, primjerice, kad su protiv cijepljenja ili transfuzije, čime krše djetetovo pravo na najveću moguću zaštitu zdravlja ili se protive uvođenju zdravstvenog i građanskog odgoja u škole te krše djetetovo pravo na pristup informacijama važnim za njegovu dobrobit.
Sudionicima se obratila i potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, koja je podsjetila da u situaciji kad roditelji krše pravo svoga djeteta zbog nedostatka roditeljskih kapaciteta, kad manipuliraju djecom tijekom razvoda braka ili ugrožavaju interese djeteta na drugi način, država mora preuzeti odgovornost i zaštititi dijete.
Kao pokrovitelj skupa goste i sudionike pozdravio je i predsjednik Skupštine Grada Zagreba Darinko Kosor, ističući važnost teme, a dinamici rasprave pridonijeli su i članovi debatnog kluba zagrebačke Druge gimnazije „Bušmani“, koji su održali debatu o tome jesu li osobna prava djeteta važnija od roditeljskoga prava na slobodu odgoja.
Što zapravo znači i kako se u praksi ostvaruje temeljno načelo Konvencije o pravima djeteta da najbolji interes djeteta mora imati prednost u svim postupanjima i odlukama koje se na njega odnose u javnoj i u privatnoj sferi, bilo je glavno pitanje kojim su se bavili svi pozvani govornici na ovome skupu.
Član UN-ovog Odbora za prava djeteta, sociolog iz Slovačke Peter Guran u svojem je izlaganju “Dječja prava i roditeljske odgovornosti – iz perspektive Odbora za prava djeteta UN-a“ istaknuo da dječja prava nisu suprotstavljena interesima roditelja već su s njima komplementarna. Nerazumijevanje Konvencije o pravima djeteta dovodi nerijetko do nesporazuma i krivih tumačenja pa se i u Slovačkoj, rekao je, mogu čuti stajališta o tome da se dječjim pravima daje prevelika važnost i da to, na neki način, remeti stabilnost obitelji. I u drugim zemljama javljaju se pokreti za zaštitu obitelji kao zajednice, kojoj se onda daje prednost u odnosu na zaštitu članova obitelji. Obitelj jest najbolje okruženje za odrastanje djeteta, ističe to i Konvencija, ali nigdje se ne govori o obliku te obitelji, naglasio je Guran. Govorio je i o Trećem fakultativnom protokolu uz Konvenciju o pravima djeteta o postupku povodom pritužbi, koji omogućuje djetetu podnošenje pritužbi u slučaju kada su njegova prava povrijeđena. Zasad je 17 zemalja ratificiralo Treći fakultativni protokol (Hrvatska ga je potpisala, ali ga još nije ratificirala), a ratifikacija zahtijeva velike promjene u domaćem zakonodavstvu i prilagodbe mehanizama za zaprimanje pritužbi djece. To uključuje i jačanje nezavisnih institucija za zaštitu prava djece, poput pravobranitelja za djecu, koje trebaju biti dostupne djeci te dobro ekipirane profesionalcima specijaliziranim za zaštitu dječjih prava.
Nevena Vučković Šahović, sveučilišna profesorica iz Beograda, bivša članica UN-ovog Odbora za prava djeteta, objasnila je sadržaj Općeg komentara br. 14 Odbora za prava djeteta o tome da najbolji djetetov interes treba imati prednost u svim postupanjima. Važno je razumjeti da je doista riječ o pravu koje proizvodi sasvim određene obveze za državu u različitim konkretnim situacijama, primjerice, prilikom razvoda roditelja, u zaštiti djetetovog zdravlja i slično, a posebno se pritom mora voditi računa o zaštiti ranjivih skupina, kao što su djeca s teškoćama u razvoju, pripadnici manjinskih skupina, siromašna djeca i drugi. Istaknula je da prilikom donošenja odluka koje će utjecati na određeno dijete ili na djecu općenito, proces donošenja odluka mora sadržavati procjenu mogućeg utjecaja, kao i utvrđivanje najboljeg interesa djeteta, a obrazloženje odluke mora dokazati da je to djetetovo pravo doista uzeto u obzir. To zahtijeva i objašnjenje što se u konkretnoj situaciji smatra najboljim interesom djeteta i na kojim se kriterijima temelji ta procjena.
Aleksandra Galonja, iz organizacije Save the children govorila je o procjeni najboljeg interesa djece migranata (“djece u pokretu”) i djece koja žive na ulici, s obzirom na njihovu izrazitu ranjivost. Naglasila je važnost ustanovljavanja strukture za prikupljanje informacija o njima, to jest o potrebama svakog pojedinačnog djeteta, kako bi sustav mogao primjereno intervenirati i pružiti odgovarajuću pomoć svakom djetetu. U pripremi je priručnik za procjenu najboljeg interesa djeteta koji će objaviti organizacija Save the children.
Predstojnica UNICEF-ovog ureda za Hrvatsku Valentina Otmačić naglasila je da se u Hrvatskoj nerijetko zanemaruje činjenica da institucionalni smještaj djece, osobito u ranoj dobi, ostavlja izrazito negativne posljedice na dijete i njegov cjelokupni kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Riziku institucionalizacije osobito su izložena djeca s teškoćama u razvoju, koju često izdvajaju iz obitelji i smještaju u instituciju radi liječenja ili školovanja, umjesto da im se omogući da potrebne usluge i uvjete dobiju u mjestu stanovanja i da ih se nepotrebno ne odvaja od roditelja. Zbog decentraliziranog financiranja u Hrvatskoj postoje izrazite regionalne nejednakosti u mogućnosti pristupa djece s teškoćama u razvoju pojedinim uslugama, upozorila je, te je pozvala sve pravobraniteljske institucije u Jugoistočnoj Europi da se u svojim zemljama angažiraju u prevenciji smještanja djece u institucije.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba Gordana Buljan Flander, u svojem izlaganju pod naslovom “Zaštita najboljeg interesa djeteta u razvodu braka: potkrepljuje li sustav manipulirajuća ponašanja roditelja”, upozorila je na raširenost roditeljskog manipuliranja djecom, kad roditelj namjerno narušava odnos djeteta s drugim roditeljem nastojeći ga otuđiti od njega. Istaknula je da je riječ o emocionalnom zlostavljanju koje ozbiljno šteti djetetu, ali i da država takvo ponašanje uglavnom propušta sankcionirati. Upozorila je i da se zloupotrebljava djetetovo pravo na izražavanje mišljenja, koje je ponekad rezultat roditeljskoga pritiska, te da sustav i odugovlačenjem postupka i na druge načine često zapravo više štiti interese roditelja koji manipulira djetetom nego najbolji interes djeteta.
Eva Anđela Delale, pročelnica Odjela za psihologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, u izlaganju pod naslovom “Kako je subjektivni doživljaj roditeljstva povezan s ponašanjem roditelja i najboljim interesom djeteta”, navela je kako se misli i osjećaji o vlastitom roditeljstvu odražavaju na ponašanje prema djetetu, na kvalitetu odnosa roditelja i djeteta te na djetetov razvoj. Govorila je o roditeljskom stresu koji se negativno odražava na postupke roditelja te o potrebi pružanja podrške roditeljima u razvoju preventivnih, poticajnih odgojnih postupaka, kao i u kritičnom sagledavanju vlastitoga postupanja. Upozorila je na zabrinjavajući nalaz istraživanja da se roditelji koji kažnjavaju djecu osjećaju efikasnijima u svojoj odgojnoj ulozi, premda to ne znači da čine dobro djetetu.
Ravnateljica Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Tamara Poljičanin upozorila je na zabrinjavajuću tendenciju da se cijepljenje tumači kao područje roditeljskoga izbora, a ne kao pravo djeteta. Zabrinjava i to što se u medijima, kako je rekla, stvara lažni dojam da je i medicinska struka podijeljena u vezi s ovim pitanjima, što dodatno zbunjuje roditelje. Godišnje se u Hrvatskoj cijepi oko 45.000 djece, cjepni obuhvat je još uvijek dovoljno velik da osigura zaštitu, ali povratak ospica u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama zabrinjava, pogotovo zato što zbog toga najviše stradaju ranjive skupine. Kako bez zakonske obveze cijepljenja svakog djeteta osigurati visoki cjepni obuhvat, upitala je i poručila: „Nemojmo ukidati zakonsku obvezu dok ne nađemo neki drugi djelotvorni mehanizam zaštite sve djece“.
U raspravi su sudjelovali i predstavnici institucija za zaštitu djece iz Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine koji su potvrdili da i kod njih ima takvih problema te da se u raspravama nerijetko gubi iz vida što je najbolji interes djeteta, a nije uvijek jasno ni kako država treba zaštititi djetetov interes i koji su joj mehanizmi na raspolaganju.
Članovi CRONSEE-a raspravu o ovim temama nastavili su i sljedećeg dana u Maloj kući dječjih prava pravobraniteljice za djecu. Razgovarali su tom prilikom i o organizacijskim pitanjima i nastavku rada CRONSEE-a kao i o mogućim temama za sljedeći ovogodišnji tematski sastanak koji će se također održati u Hrvatskoj, vjerojatno u listopadu.