Europski dan zaštite djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja obilježava se 18. studenoga, s ciljem podizanja javne svijesti o važnosti prijavljivanja saznanja ili sumnji na seksualno zlostavljanje djece te na kontinuirano provođenje preventivnih programa osnaživanja djece u samozaštitnom ponašanju i prijavljivanju nasilja. Tom prigodom pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević pozvala je na donošenje posebnog propisa kojim bi se regulirala zaštita djece od seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja.
Seksualno iskorištavanje i zlostavljanje među najtežim su oblicima kršenja prava djeteta, koji ostavljaju neizbrisiv trag u djetetovu sjećanju i razvoju. Prema podacima Vijeća Europe svako peto dijete žrtva je nekog oblika seksualnog zlostavljanja ili iskorištavanja, ali u čak 90 posto slučajeva djeca ne prijavljuju takve slučajeve. Kako bismo smanjili tamne brojke neotkrivenih slučajeva i prekinuli lanac zlostavljanja, važno je ohrabriti djecu na prijavu nasilja, a da bi se to postiglo, moramo jamčiti djeci da će reakcija nadležnih tijela nakon prijave biti snažna, brza, učinkovita i podržavajuća za dijete.
Međutim, u tom segmentu društvo nerijetko zakazuje: dopušta se da se počinitelji seksualnog nasilja nad djetetom brane sa slobode, dijete-žrtva nije na odgovarajući način zaštićeno od počinitelja, ne dobiva primjerenu pomoć i podršku, a nerijetko doživljava i osudu okoline, stigmatizaciju te narušavanje privatnosti, ponekad i kroz senzacionalističko izvještavanje medija. Traumatiziranje žrtve pojačava se kroz kazneni postupak koji traje i po nekoliko godina, a kad konačno dođe do presude, za počinjenje spolnih delikata na štetu djece izriču se vrlo blage kazne. To sa sobom povlači i kraći rok čuvanja podataka u kaznenoj evidenciji i brži nastup rehabilitacije, te omogućuje da seksualni predator bez zapreka radi na poslovima koji uključuju kontakt s djecom pa i da posvoji dijete ili mu bude udomitelj.
Kako bi se to spriječilo, pravobraniteljica za djecu zalaže se za izricanje sigurnosnih mjera, koje su predviđene Kaznenim zakonom kao mogućnost, ali ih sudovi vrlo rijetko izriču. Seksualni predatori nakon izdržane zatvorske kazne nisu pod nadzorom nadležnih tijela ako im nije izrečena posebna sigurnosna mjera zaštitnog nadzora, ali ni ta se mjera ne izriče.
Na sve to Ured pravobraniteljice za djecu ukazuje godinama, još od 2006., te se zauzima za unapređivanje sustava zaštite djece od seksualnog zlostavljanja, poziva na stvaranje normativne podloge za odgovarajuće procesuiranje, sankcioniranje i nadziranje počinitelja seksualnog nasilja nad djecom. Unatoč određenim značajnim pomacima u kaznenom zakonodavstvu pooštravanjem sankcija, možemo zaključiti da sustav zaštite djece od seksualnog nasilja još nije kvalitetno uspostavljen, osobito u pogledu zaštite djece od pravomoćno osuđenih počinitelja seksualnog nasilja nad djecom.
Na takvu zaštitu djece Hrvatsku obvezuje Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja te Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, koje obvezuju državu da onemogući prethodno osuđivanim počiniteljima seksualnih delikata nad djecom da obavljanjem određenih poslova dođu u kontakt s djecom.
Prethodna osuđivanost za određena kaznena djela, propisana je kao zapreka za obavljanje poslova u pojedinim područjima, poput odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, udomiteljstva, sporta, volonterstva i dr. Svaki sustav na različit način regulira ove zapreke pa postoje pravne praznine koje omogućuju da osuđeni počinitelji seksualnih delikata i dalje dolaze u kontakt s djecom. S druge strane, postoje područja u kojima uopće nisu regulirane zapreke ni potreba prethodne provjere u Kaznenoj evidenciji, primjerice, rad udruga čiji su korisnici djeca. U tom smislu neregulirano područje su i različite usluge za djecu, poput organizirane igre i čuvanja djece, sportskih i glazbenih igraonica, poduke za djecu, dječjih kampova i sl., koje također ne podliježu provjeri prethodne osuđivanosti osoba koje na taj način dolaze u kontakt s djecom. Roditelji čija djeca koriste takve usluge to uglavnom ne znaju te im povjeravaju djecu uvjereni da je riječ o djelatnostima koje su pod nadzorom države.
U povodu Europskog dana zaštite djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja, pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević uputila je preporuku predsjedniku Vlade RH i Ministarstvu pravosuđa o donošenju posebnog propisa kojim bi se regulirala zaštita djece od seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja. Ovim propisom bi se, uz druge mjere zaštite, trebala propisati obvezna provjera prethodne osuđivanosti osoba koje dolaze u kontakt s djecom u svim područjima u kojima se organiziraju aktivnosti s djecom, te sankcije za one koji tu obvezu ne provode, kao i tijelo nadzora nad ispunjavanjem ove obveze. Time bi se izbjegla neujednačenost kriterija u pojedinim područjima te bi se osiguralo da bez iznimke budu pokrivena sva područja u kojima je nužna zaštita djece.
Stvaranje sigurnih i zdravih uvjeta za odrastanje, u kojima će djeca biti zaštićena od seksualnih zlostavljača, jedan je od važnih nužnih koraka koje smo dužni poduzeti kako bismo svakom djetetu jamčili učinkovitiju zaštitu.