Savjetnica pravobraniteljice za djecu Sanja Vladović pratila je 26. svibnja 2021. webinar Odbora za pravna pitanja Europskog parlamenta koji se odnosio na poboljšanje propisa i mehanizama za bolje ostvarivanje dječjih prava u Europskoj uniji.
Prezentacije su pritom održali škotski pravobranitelj za djecu Bruce Adams, koji je ujedno i aktualni predsjednik Europske mreže pravobranitelja za djecu – ENOC, te savjetnik iz Flamanskog ureda za dječja prava u Belgiji Leen Ackaert, a osvrte na temu dali su članovi Europske komisije Antonina Cipollone i Valeria Setti. Svi govornici naglasili su važnost razvoja propisa, mehanizama i alata za ostvarivanje dječjih prava, posebno osiguranje dječje participacije na europskoj razini kojima bi se djeci omogućilo sudjelovanje u svim fazama donošenja propisa i odluka te pravo da izraze svoja stajališta i vizije o stvarima koja se na njih odnose.
Pritom je naglašeno da odrasli donose odluke, ali prije toga moraju ozbiljno razmotri mišljenja djece. Stručnjaci su podijelili primjere dobre prakse dječje participacije u svojim organizacijama, posebno djelovanje ENYA-e kao mreže mladih savjetnika ENOC-a, te naglasili i sudjelovanje djece u kreiranju nove Strategiji Vijeća Europe za dječja prava.
U raspravi je naglašena i važnost CRIA-e (Child Rights Impact Assessment), sistemskog procesa procjene učinaka politika, zakonodavstva i administrativnih odluka na djecu, čiji je najvažniji cilj poboljšati dobrobit djece putem unapređivanja kvalitete informacija koje su dostupne donositeljima odluka. Izrečeno stajalište svih sudionika je da djecu treba uključiti i u sve faze procjene učinka.
Navedeno je i da, u pogledu CRIA-e, još ne postoje globalni modeli i sustav procjene, samo primjeri dobre prakse i želja da se sustav unaprijedi na razini EU. Rečeno je i da CRIA zahtijeva dodatna sredstva i da vlade nevoljko provode procjene učinka propisa i mjera na djecu. Postavljeno je i pitanje valjanosti i pouzdanosti metoda procjene i prikupljanja podataka te je istaknuto kako je potrebno izraditi referentni okvir, tj. određeni model i skup smjernica za pouzdane procjene učinka. Navedeno je i da su neke države članice razvile dobru praksu u primjeni CRIA-e za različita područja dječjih prava te da se u tim državama CRIA navodi kao nužna već u memorandumu svih novih odluka koje se odnose na djecu (predstavljen je primjer Flandrije).
Da bi se CRIA kvalitetno provela, potrebne su jasne definicije pojmova koji se istražuju, a službenici moraju temeljito istraživati rad organizacija za djecu i razgovarati s djelatnicima i djecom, što je ozbiljan posao koji zahtijeva stručnost i financijska sredstva. Međutim, takvo uključivanje stručnjaka sprečava da političari i dužnosnici donose birokratske odluke koje nemaju učinkovite ishode za djecu. U takvim sustavima se i sama CRIA evaluira svakih nekoliko godina te bi ovakvi primjeri trebali biti smjernice za druge države članice EU koje žele sustavno i odgovorno pristupiti ostvarivanju dječjih prava i interesa.