Izbornik

Poruka pravobraniteljice Mile Jelavić u povodu Dječjeg tjedna 4.-10. listopada 2010.

Poruka pravobraniteljice Mile Jelavić u povodu Dječjeg tjedna 4.-10. listopada 2010.
Mila_1I ove će nas godine u Dječjem tjednu, od 4. do 10. listopada 2010., djeca pitati jesmo li ispunili odavno dana obećanja. Jesmo li učinili baš sve što smo mogli da sva djeca budu sigurna u prometu, da ne stradavaju od ozljeda u svome domu ili na igralištima, da ne budu žrtve nasilja, ni u školi, ni u obitelji, niti na internetu, da ih nitko ne udara i ne ponižava „u odgojne svrhe“ i „za njihovo dobro“? Jesmo li učinili sve što smo mogli da nijedno dijete ne bude životno ugroženo zbog siromaštva, da nijednom djetetu neimaština ne bude prepreka za školovanje u skladu sa sposobnostima, da mu zbog nedostatka novca ne bude uskraćena potrebna zdravstvena zaštita?

Nažalost, jedino što zasad na to možemo odgovoriti je da se trudimo, ali nam ne uspijeva uvijek. Istodobno, mi odrasli od djece uvijek očekujemo najbolje rezultate i optužujemo ih da se nisu dovoljno trudila svaki put kad petice izostaju. Možda bi danas djeca nama s pravom mogla reći: „Niste se dovoljno trudili! Kampanjski i površno pristupate zadacima, ne učite na dobrim primjerima i ne slušate što vam govorimo.“

Djeca u pravilu nisu tako oštri kritičari, ali ipak ne propuštaju istaknuti da ih odrasli često ne slušaju, da ne čuju njihova objašnjenja i prijedloge rješenja problema djece i mladih te da ih ne shvaćaju ozbiljno. U razgovorima s djecom u školama, dječjim i učeničkim domovima i bolnicama upravo to doznajemo od njih. Pokušajmo to imati na umu ovih dana, kad će se prigodno u svim gradovima i općinama preispitivati razina zaštite prava djece. Poslušajmo pažljivo što nam djeca imaju reći.

Godina 2010. proglašena je za Europsku godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti te je u cijeloj Europi u tijeku kampanja za suzbijanje siromaštva djece. Siromaštvo najteže pogađa djecu, ugrožava njihove šanse za preživljavanje i razvoj te je uzrok kršenja mnogih prava djeteta. S takvim problemima suočavaju se i djeca u Hrvatskoj, u vremenu kad mnogi roditelji nemaju zaposlenje ili ne primaju plaću, kad su mnoge obitelji u poplavama izgubile imovinu. Sva ta djeca hitno trebaju pomoć i podršku, jer ono što im propustimo pružiti u djetinjstvu, kasnije će se teško nadoknaditi.

I ovaj put podsjećamo da djeca ne mogu čekati bolja vremena, jer rastu upravo sada i sada trebaju potporu odraslih. A Konvencija o pravima djeteta treba nam biti putokaz i podsjetnik na to što smo sve dužni učiniti.

Pravobraniteljica za djecu

Mila Jelavić