U povodu donošenja novog Zakona o pučkom pravobranitelju održana je prva javna rasprava u Centru za ljudska prava 15. rujna 2011. Ipak, valja istaknuti da neslužbena rasprava o ovom dokumentu u javnosti traje već duže vrijeme, kroz javljanja niza stručnjaka, udruga, međunarodnih organizacija i eksperata iz akademske zajednice koji su kritizirali spajanje specijaliziranih pravobranitelja, posebice pravobranitelja za djecu, s pučkim pravobraniteljem.
Tako su se i u raspravi održanoj u Centru za ljudska prava svi, osim predstavnika Ministarstva pravosuđa i Vlade, kao predlagača novog Zakona, snažno usprotivili spajanju specijaliziranih pravobranitelja. Svoje protivljenje potkrijepili su strahovanjem da će spajanje institucija dovesti do slabljenja zaštite posebno ranjivih skupina u društvu i snižavanja dosegnutih standarda te zaštite. Upozorili su kako je i dalje nejasna svrha tog spajanja, s obzirom na izostanak razumljivih obrazloženja. Također se postavilo pitanje smisla ove rasprave tek sada, uoči saborske rasprave o konačnom prijedlogu Zakona.
Ovom prilikom podsjećamo na primjedbe koje je u povodu donošenja novog Zakona o pučkom pravobranitelju iznijela pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, protiveći se objedinjavanju specijaliziranih pravobraniteljstava s Pučkim pravobraniteljem.
Neprihvatljivo je to što specijalizirani pravobranitelji nisu bili ravnopravno uključeni ni u početne rasprave ni u izradu nacrta zakonskog prijedloga prije njegova upućivanja u proceduru Vlade RH i Hrvatskoga sabora, već im je jedino dana mogućnost naknadnog očitovanja na nacrt konačnog prijedloga Zakona.
Predloženi model objedinjenog općeg pravobranitelja ne jamči usmjerenost na zaštitu prava djece te postoji opasnost da djeca ne budu prioritet i da njihovi problemi ne budu uočeni, jer će zaštita dječjih prava biti smještena u glomazni birokratizirani sustav, koji istodobno ima zadaću štititi odrasle osobe, od kojih neke i ugrožavaju djecu.
Začuđuje što Republika Hrvatska odustaje od uspješne specijalizirane institucije za zaštitu i promicanje dječjih prava, s interdisciplinarnim timom, koja u svoj rad aktivno uključuje i djecu, i koja je prepoznata i od djece, i od odraslih, posebno od stručne javnosti, ali i od institucija na međunarodnoj razini. Hrvatski model pravobraniteljstva za djecu UNICEF je isticao kao uzor zemljama u regiji i šire.
U Europi dominiraju upravo samostalne institucije za prava djeteta pa tako od 39 zemalja članica Europske mreže pravobranitelja za djecu, njih 22 imaju specijaliziranu instituciju za zaštitu dječjih prava, parlamentarnog ili drugog tipa.
Zbog donošenja ovakvog zakona strahujemo da će zaštita dječjih prava izblijedjeti u uvećanom, birokratiziranom, nefokusiranom sustavu, bez specijalizacije usmjerene isključivo djeci. Predviđeno spajanje ugrozit će dosadašnju razinu zaštite prava djece i unazaditi ju te će proći godine u kojima će se novi sustav morati uhodavati kako bi počeo stvarno funkcionirati.
O raspravi i zaključcima više se može pročitati na web stranici Centra za ljudska prava i na portalu Libela.
U privitku donosimo i mišljenje pravobraniteljice za djecu o tekstu Konačnog prijedloga nacrta Zakona o pučkom pravobranitelju, koje je upućeno Hrvatskome saboru.