Izbornik

Stručna rasprava “Položaj i prava djece u sportu”

Stručna rasprava “Položaj i prava djece u sportu”

Sport rasprava1Pravobraniteljica za djecu doc. dr. sc. Ivana Milas Klarić održala je 27. veljače 2015., stručnu raspravu “Položaj i prava djece u sportu” u Maloj kući dječjih prava. Tema rasprave obuhvatila je dostupnost sporta djeci, sigurnost i zaštitu zdravlja djece koja se bave sportom te propise u području sporta kao zakonski okvir za ostvarivanje zaštite prava i interesa djece.

Iz godine u godinu Ured pravobraniteljice za djecu prima sve više pojedinačnih prijava povreda prava djece sportaša. Tragom toga pravobraniteljica je proteklih godina predlagala izmjene i dopune propisa u području sporta te je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i drugim nadležnim tijelima upućivala brojne preporuke, koje su, s obzirom na broj i sadržaj prijava, i dalje aktualne. Preporuke su se odnosile na licenciranje trenera i voditelja sportskih i drugih aktivnosti djece, zaštitu prava djece na zdravlje i sigurnost, na regulaciju prelaska djece iz jednog kluba u drugi, dostupnost sportskih aktivnosti svoj djeci, prilagodbu potrebama djece s teškoćama u razvoju te brojna druga pitanja. O tome, kao i o najčešće prijavljivanim povredama prava djece u sportu izvijestila je savjetnica pravobraniteljice za djecu Branka Reić Kukoč.

Pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Tomislav Paškvalin uvodno je predstavio Nacrt prijedloga Zakona o sportu o kojem je detaljnije govorila Nataša Muždalo iz Uprave za sport Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Naglasila je kako su se u formuliranju izmjena koje se odnose na zaštitu djece u sportu predlagatelji zakona vodili upravo preporukama pravobraniteljice za djecu. Opširnije je izvijestila o zakonskim pretpostavkama za uvođenje licenciranja trenera i voditelja sportskih aktivnosti, zatim za reguliranje prelazaka djece iz jednog kluba u drugi, za zaštitu zdravlja djece koja se bave sportom te o pravnim posljedicama osude i kaznenih djela na štetu djece za osobe koje rade u sportu.

Publika1

Druga tema njezinog izlaganja odnosila se na sigurnost djece koja se bave sportom. Prikazala je rad na projektu pod nazivom “Nasilje u sportu”, koji se provodio u školama u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, a obuhvatio je različite aspekte nasilja, od onoga na sportskim stadionima, do nasilja trenera i roditelja nad djecom, kao i nasilja među djecom u sportu.

Prof. dr. sc. Dragan Milanović s Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prikazao je rezultate studije “Treneri i stručni poslovi u hrvatskome sportu”, koja je otkrila zabrinjavajuću činjenicu da čak 37,2% trenera ne ispunjava zakonske uvjete za obavljanje trenerskih poslova i smatraju se nekvalificiranima za to. Mnogi jednostavno preslikavaju tehnologiju treninga odraslih na rad s djecom, ne uvažavajući specifičnosti dobi i djetetovih potreba, čime se djecu izlaže nasilju i nanosi im se šteta. Upozorio je da često i roditelji preranim forsiranjem sportskih talenata i “ubrzavanjem djetinjstva” štete svojoj djeci. Poslove planiranja, programiranja i vrednovanja u radu s djecom mogu provoditi samo stručnjaci s odgovarajućom stručnom spremom, istaknuo je.

 

Ivancev1

U svome izlaganju o zaštiti zdravlja djece sportaša doc. dr. sc. Vladimir Ivančev iz Hrvatskog liječničkog zbora – Hrvatskog društva za sportsku medicinu iznio je niz poteškoća s kojima se u svome radu susreću specijalisti sportske medicine. Upozorio je na ozbiljne posljedice po zdravlje djece koje mogu nastati zbog sindroma pretreniranosti, agresivnog smanjivanja tjelesne težine ili prisilnog dugotrajnog održavanja u nižoj težinskoj kategoriji, ali i zbog ozljeda, posebno u borilačkim sportovima te u nogometu i hokeju. Brojni razlozi upućuju na to da djeca sportaši zahtijevaju stalnu i potpunu zdravstvenu skrb na čemu se ne smije štedjeti, zaključio je te pozvao na umrežavanje i suradnju obiteljskih, školskih i sportskih liječnika.

Ivan Dujić iz Hrvatskog školskog sportskog saveza govorio je o dostupnosti sporta u okviru školskog sustava i o uključenosti djece u školski sport te je prikazao rad školskih sportskih društava koji omogućuju besplatno i svima dostupno bavljenje sportom. U raspravi je istaknuta i važnost dostupnosti sporta ranjivim skupinama djece, djeci s teškoćama u razvoju i s problemima u ponašanju uz isticanje njegovog razvojno poticajnog i prevencijskog potencijala. Istaknuta je i važnost ravnopravnog uključivanja djevojčica i dječaka u sportove.

Rasprava, u kojoj su sudjelovali predstavnici ministarstava znanosti obrazovanja i sporta te socijalne politike i mladih, stručnih institucija i udruga koje se bave sportom za djecu i mlade, stručnjaci iz područja kineziologije, medicine i psihologije, kao i roditelji djece koja se bave sportom, pokazala je da postoji veliko zanimanje za ove teme koje uključuju brojne složene probleme i zahtijevaju suradnju različitih resora i stručnjaka.

Marusic D

Među ostalim je istaknuto kako su iznosi članarina za sudjelovanje djece u pojedinim sportovima često neopravdano visoki, s obzirom na to da je većina sportske infrastrukture u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Iznosi mjesečnih članarina kreću se od 200 pa čak do 800 kuna mjesečno što ih čini nedostupnima djeci, pogotovo kad se tome dodaju i troškovi sportske odjeće i druge opreme te putovanja na natjecanja. Istaknuta je i važnost kvalitetne nastave tjelesne i zdravstvene kulture u školi te izvannastavnih sportskih aktivnosti u školi.

Sport treba biti dostupan svakom djetetu i besplatan, stručno planiran i vođen na način primjeren djeci, uz zajamčenu zaštitu sigurnosti i zdravlja te mora biti u funkciji razvoja djeteta i njegove dobrobiti – poruke su koje su prožimale sva izlaganja na ovoj stručnoj raspravi o zaštiti prava djece u sportu.