Godišnja konferencija mreže Children of prisoners Europe – COPE

Godišnja konferencija mreže Children of prisoners Europe – COPE

U Krakowu je 31. svibnja 2019. na fakultetu Krakowska Akademia Andrzej Frycz Modrzewskiego održana godišnja konferencija paneuropske mreže Children of prisoners Europe – COPE pod nazivom “Premošćivanje jaza: jačanje vidljivosti, glasnosti i međusektorske podrške djeci čiji su roditelji u zatvoru” (Bridging the gap: Boosting the visibility, voices and cross-sectoral support of children who have a parent in prison). Domaćin konferencije bila je poljska Udruga za probaciju. Na konferenciji su govorili predsjednica Probacijske udruge i prodekan fakulteta, a uvodničar je bio sudac okružnog suda i predsjednik odjela za obitelj i djecu.  Predstavljena su i dva istraživanja o podršci obiteljskoj reintegraciji i o ulozi probacijskih službenika u odnosu na potrebe djeteta.

Središnji dio konferencije bilo je sudjelovanje djece i mladih u dobi od sedam do 19 godina koji su govorili o svojim iskustvima, stavovima, o vršnjačkoj podršci, o tome kako žele da se njihov glas čuje te što očekuju i što ne žele. Djeca su cijelo vrijeme konferencije i dodatnih aktivnosti bili sa sudionicima. O međuresornoj podršci govorila je Ann Adalist-Estrin  istraživačica, terapeutkinja i praktičarka s Rutgers University u New Yersey. Attila Juhasz (koji je bio gost i na konferenciji COPE-a u Zagrebu 2016.) i Shona Minson s Oxfordskog sveučilišta govorili su o implementaciji Preporuka Vijeća Europe o djeci čiji su roditelji u zatvoru. Neovisna stručnjakinja i savjetnica UN-a Rachell Brett govorila je o UN-ovoj studiji o djeci lišenoj slobode Manfreda Nowaka te o tome kako je studija obuhvatila i djecu čiji su roditelji u zatvoru, a istaknula je da se objava studije očekuje u studenom.

Dan prije konferencije, 30. svibnja, održan je cjelodnevni sastanak Nadzornog odbora COPE mreže. Na sastanku je, nakon što je u 2018. kooptirana u mrežu, prisustvovala i predstavnica Pravobranitelja za djecu zamjenica pravobraniteljice Maja Gabelica Šupljika (koja je zatim, na godišnjoj skupštini, izabrana u  punopravno članstvo u Nadzornom odboru). Podsjetila je članove skupštine da se Pravobranitelj za djecu Republike Hrvatske za članstvo u COPE-u prijavio 2009. i odmah postao pridruženi član, a u puno članstvo primljen je 2012. na konferenciji u Ženevi. Istaknula je da su djeca zatvorenika tek jedna od ranjivih skupina djece, kojom se Pravobranitelj za djecu RH kontinuirano bavi od 2006. Godine te dodala da su integrativni, strateški i operativni pristup ovoj skupini primjenjivi i za sve druge ranjive skupine djece.

Dan nakon konferencije, 1. lipnja 2019.,  održana je Godišnja skupština COPE-a na kojoj se, osim o redovitim aktivnostima, raspravljalo i o statusnim pitanjima, programskom i financijskom izvještaju za 2018. godinu, o strateškim prioritetima i pitanjima vezanima uz članstvo u COPE mreži.

Tijekom tri konferencijska dana održavao se Forum na čijim sekcijama su prikazane dobre prakse iz različitih zemalja i autentična iskustva djece. U jednoj od sekcija  zapaženu i uspješnu prezentaciju o programima za djecu zatvorenika koje provodi udruga Roda – Roditelji u akciji iz Hrvatske održala je Ivana Zanze, izvršna direktorica udruge.

U nedjelju, 2. lipnja 2019., sudionici COPE konferencije posjetili su poluotvoreni muški i ženski zatvor u Novoj Huti i prisustvovali kazališnoj predstavi “Pepeljuga”, u kojoj su glumile zatvorenice, a u gledalištu su bila njihova i druga djeca, očevi djece i drugi skrbnici. Nakon predstave su glumci, gledatelji i članovi COPE mreže proveli neko vrijeme u zajedničkom druženju, a, kako nitko nije bio u zatvorskoj odjeći, bilo je teško raspoznati tko jest a tko nije iz zatvora – što je bilo zanimljivo i “drukčije” iskustvo. Program kazališta za djecu pod nazivom “Mama, tata, kazalište i ja” provodi se u više poljskih zatvora, a često uključuje i radionice za djecu i roditelje.

Jedan od zaključaka konferencije COPE-a i pratećih skupova bio je da u mnogim zemljama u Europi nedostaju razvrstani podaci o djeci zatvorenika, no, istodobno postoji obilje dobrih praksi i programa, kao i međunarodnih smjernica koje treba primjenjivati, distribuirati i podržavati, kako bi bile općeprihvaćene i redovito korištene na dobrobit djece. (Na slici: Ivana Zanze i Maja Gabelica Šupljika)