Tematska sjednica o ekonomskom nasilju nad ženama i djecom

VjesnikOdbor Hrvatskog sabora za ravnopravnost spolova organizirao je 20. rujna 2011. tematsku raspravu o ekonomskom nasilju nad ženama i djecom, na kojoj su prisustvovali predstavnici županijskih koordinacija za ravnopravnost spolova, civilnih udruga, ministarstava, zavoda za zapošljavanje, pravobraniteljskih ureda te Ureda Vlade RH za ravnopravnost spolova. U raspravi je sudjelovala i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

Rasprava “Ekonomsko nasilje nad ženama: manifestacije, posljedice i putovi oporavka” organizirana je u povodu 22. rujna – Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, a započela je predstavljanjem istraživanja “Ekonomski aspekti nasilja nad ženama i njihovom djecom”. Istraživanje je provela Darija Maslić Seršić, u suradnji s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Autonomnom ženskom kućom, a predstavila ga je  Vesna Vlahović Štetić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istraživanje provedeno na uzorku od 260 žena korisnica autonomnih skloništa, pokazalo je da su 82,4% žrtava obiteljskog nasilja žene. Istraživanjem je obuhvaćeno i 329 djece od kojih je 68%  školske dobi, s tim da su o njihovim iskustvima svjedočile majke. Pokazalo se da je 35,3% djece doživjelo fizičko nasilje u obitelji, 2,9% seksualno nasilje, 95,9% psihološko nasilje te nešto više od 49% ekonomsko nasilje. Djeca pokazuju različite vrste problema, neka eksternalizirane (impulzivnost, poremećaj pažnje, itd. ), neka internalizirane (depresivnost, zatvorenost, sklonost tuzi, itd.). Rezultati upućuju na zaključak da ekonomsko nasilje ima za cilj oslabiti mogućnosti žene da se uspješno suprotstavi nasilju.

U raspravi su potom istaknuti brojni problemi s kojima se žrtve susreću, kao što su nemogućnost zapošljavanja, kratko trajanje boravka u sigurnim kućama te povratak nasilniku, ekonomska ovisnost (jer nasilnici često zabranjuju svojim suprugama da rade), nedostatak podrške u zajednici i brojni drugi. Također je istaknuto da žrtve koje nisu zaposlene ranije traže pomoć, dok se zaposlene kasnije odlučuju na taj korak. Istraživanje pokazuje da zaposlene žene trpe nasilje i do 20 godina te se tada odlučuju na prijavu, što se objašnjava i nastupom punoljetnosti djece. Naime, mnoge žrtve odlučuju prijaviti nasilnika tek kad djeca odu od kuće (radi studija ili zapošljavanja), a do tada uglavnom šute, s namjerom da “sačuvaju i zaštite djecu”.

Pravobraniteljica Mila Jelavić u raspravi je istaknula kako su djeca zapravo uvijek žrtve u situaciji obiteljskoga nasilja, jer trpe najteže posljedice, neovisno o tome jesu li direktno ugrožena ili samo svjedoče nasilju bilo koje vrste. (Foto: www.vjesnik.hr)