U organizaciji Ženske sobe, a u okviru EU projekta „Seksualno nasilje – edukacijski i preventivni program online” koji ova organizacija provodi u partnerstvu s Otvorenom medijskom grupacijom, održana je 15. svibnja 2024. konferencija pod nazivom „Šutnja je teret – glasno protiv seksualnog nasilja nad djecom“. Cilj Konferencije bio je ukazati na problem seksualnog nasilja nad djecom, nužnost implementacije programa prevencije seksualnog nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama i važnost uključivanja mladih, kao i važnost provedbe kampanja na društvenim mrežama s ciljem senzibiliziranja javnosti o seksualnom nasilju nad djecom. Na Konferenciji je predstavljena nova edukativno-preventivna platforma SNEP Online tool – seksualno nasilje prevencijski i edukativni program.
Na Konferenciji su sa svojim izlaganjima sudjelovale mr. sc. Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu, Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, dr. sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, Kristina Mihaljević, voditeljica preventivnih programa iz Ženske sobe, Alma Rovis Brandić, viša savjetnica za socijalne pedagoge Agencije za odgoj i obrazovanje, Željka Novačić i Morana Krstić iz Učeničkog doma Dore Pejačević Zagreb, Tihana Mikičić iz Prirodoslovne škole Vladimira Preloga Zagreb, Sanja Glibo i Ivana Vuić iz Srednje škole Petrinja, Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč, Đuro Gavran, redatelj i Martina Belić iz Otvorene medijske grupacije te vršnjačke edukatorice i edukatori koji su osmislili i proveli brojne aktivnosti u svojim domovima i školama s ciljem prevencije seksualnog nasilja.
Ovom je skupu prisustvovalo oko 300 stručnjaka iz područja odgoja i obrazovanja te socijalne skrbi, kao i predstavnice odgojno-obrazovnih ustanova te učenici srednjih škola – vršnjačkih edukatorica i edukatora.
Zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika govorila je o perspektivi Pravobranitelja za djecu, koji je dugogodišnji partner Ženskoj sobi u SNEP projektima. Istaknula je važnost ohrabrivanja djece na prijavu nasilja, koja moraju imati jamstvo da će reakcija nadležnih tijela nakon prijave biti snažna, brza, učinkovita i podržavajuća. S tim u vezi važna je uspostava Dječje kuće u RH, po modelu Barnahusa čiji je cilj pomoći cijelom sustavu i razviti pravosuđe prilagođeno djeci, za svako dijete pod jednakim uvjetima, u cilju sprječavanja sekundarne viktimizacije djece žrtava kaznenih djela spolnoga zlostavljanja i iskorištavanja te pružiti pomoć članovima njihovih obitelji u sigurnom okruženju.
Ponovila je kako seksualno zlostavljanje djece ima dalekosežne i ozbiljne posljedice za žrtve te je u zaštiti djece od seksualnog nasilja, osim podrške obitelji, značajna uloga škole, koja uključuje i prijavljivanje nadležnim tijelima i postupanje po protokolima, preispitivanje radno-pravne i etičke odgovornosti djelatnika, direktnu podršku djeci žrtvama te provođenje preventivnih edukativnih programa za svu djecu. Naglasila je važnost razvoja i uvođenja preventivnih programa protiv nasilja nad i među djecom i mladima u cjelokupni odgojno-obrazovni sustav za svu djecu pod jednakim uvjetima.
Upozorila je i na obvezu svih da jačaju uvjete za direktno i aktivno sudjelovanje djece i izražavanje mišljenja u odnosu na sve odluke koje ih se tiču. Na to nas obvezuje Konvencija o pravima djeteta i jedno od četiri temeljna načela Konvencije koju je RH ratificirala i time preuzela obveze koje proizlaze iz nje. Zaključila je da zbog djetetu nametnute ili njegove samonametnute šutnje o seksualnom nasilju moramo biti glasni u borbi protiv njega te da ne smijemo dopustiti da se utiša dječji glas ni o čemu, pogotovo ne o seksualnom nasilju.