Sudjelovanje djece u javnim događanjima zajedno s roditeljima, u prvom je redu, pitanje zaštite najboljeg djetetovog interesa. Pritom bi u prvom planu trebala biti zaštita sigurnosti djeteta, odnosno procjena rizika, te svjesnost roditelja o vlastitoj odgovornosti za dijete u takvoj situaciji. Roditelji imaju pravo javno izraziti svoje mišljenje te sudjelovati u javnim događanjima, međutim, općenito ne preporučamo da u sve takve svoje aktivnosti uključuju djecu, jer to nije uvijek u najboljem interesu djeteta.
Razumno je pretpostaviti da djecu na skupove koje organiziraju određene inicijative vode njihovi roditelji ili druge odrasle osobe koje skrbe o njima i odgajaju ih, vjerojatno radi svojih svjetonazorskih uvjerenja i podrške određenoj inicijativi. Međutim, postavlja se pitanje s koliko su znanja, vještina i općih pedagoških kompetencija u svakom konkretnom slučaju te odrasle osobe (u svojoj odgajateljskoj ulozi) cijeli događaj, njegovu svrhu i smisao uspjele korektno i istinito približiti i objasniti svakom djetetu ponaosob? Ne znamo, stoga, jesu li odrasli uključili djecu u pojedini skup, povorku i/ili manifestaciju doista sa ciljem učenja o pitanjima jednakosti, zabrane diskriminacije i poštivanja svakoga ljudskog života ili su to učinili isključivo u cilju lobiranja za vlastite svjetonazorske i političke interese, što bi se onda moglo kvalificirati i kao manipulacija djecom.
Isto tako, ne možemo znati kako je svako dijete stvarno doživjelo cijeli događaj na nekom bučnom skupu na kojem se izvikuju parole, viče, a koji je nerijetko izložen napadima (možebitno i fizički) od strane neistomišljenika, zbog čega se dijete može osjećati uplašeno i biti sigurnosno ugroženo.
Znamo koliko nervozni, nerijetko krajnje netolerantni i grubi, ljudi mogu biti kada se radi o drugačijem mišljenju, stoga je preporuka pravobraniteljice za djecu da djecu treba zaštititi od sudjelovanja u svim događajima, kampanjama, protestima, prosvjedima i slično koji bi predstavljali izravno ili neizravno uključivanje djece u promidžbu bilo koje političke stranke, kandidata ili političkih i svjetonazorskih skupova, i to iz različitih razloga: od sigurnosnih i dužnosti zaštite zdravlja djece do psiholoških i emotivnih koji se odnose na dvojbu o tome žele li to djeca doista, je li im takvo sudjelovanje doista ugodno i razumiju li ga, žele li biti u takvoj vrsti „centra pažnje“, odnosno je li im ono nametnuto.
Postoji cijeli niz drugih, primjerenijih načina kako djecu podučiti pravima, različitostima, zabrani diskriminacije, normativnom okviru, demokratskim načinima izražavanja mišljenja te ih upoznati s različitim svjetonazorskim uvjerenjima. Sasvim je sigurno da će uslijed obiteljskih i odgojnih utjecaja, utjecaja škole i vršnjaka, medija, društvenih mreža i inih drugih naša djeca postati različite osobe s različitim životnim uvjerenjima i životnim praksama, no pokazujući ih sami i prema vlastitom izboru.