U tijeku su upisi djece u dječje vrtiće te nam se u ovom periodu obraćaju i nezaposleni roditelji koji, zbog nezaposlenosti, ne mogu ostvariti pravo na upis djeteta u vrtić te je na taj način njihovoj djeci uskraćeno pravo na rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već godinama upozoravamo na to da osnivači dječjih vrtića, odnosno jedinice lokalne samouprave, u svojim internim aktima navode odredbe koje mogu dovesti do nejednakog položaja djece pa čak i do diskriminacije po obiteljskome statusu, a među njima je i nemogućnost upisa djece nezaposlenih roditelja.
Činjenica jest da su postojeći kapaciteti vrtića nedovoljni te da jedinice lokalne samouprave moraju odrediti kriterije prednosti upisa jer ne mogu primiti svu djecu, ali navedena okolnost ne smije biti zapreka za podnošenje prijave upisa djeteta u ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nažalost, dio javnosti i donositelja odluka još uvijek vrtiće doživljava samo kao mjesta “čuvanja” djece dok roditelji rade, stoga se daje prednost zaposlenima jer oni nemaju gdje “zbrinuti” dijete. Međutim, vrtići su ponajprije odgojno-obrazovne ustanove čija je zadaća poticati cjelokupni rast i razvoj djeteta te mjesta u kojima se djeca odgajaju, socijaliziraju i obrazuju, zadovoljavaju svoje potrebe i ostvaruju svoja prava.
I djeca nezaposlenih roditelja imaju jednako pravo na predškolski odgoj i obrazovanje, a nezaposlenost roditelja koja za djecu i obitelji ionako predstavlja brojne rizike, ne smije biti prepreka u ostvarivanju dječjih prava. Nezaposleni roditelji najčešće ne mogu svojoj djeci omogućiti upis na dodatne aktivnosti u slobodnom vremenu, kao ni kvalitetnu komunikaciju i kontakte s većim brojem djece koji se ostvaruju u odgojnim skupinama, niti im mogu omogućiti didaktičke igre, igračke i druge materijale kojima se potiče zdrav i cjelovit psihosocijalni razvoj djeteta, koje su djeci dostupne u dječjim vrtićima. Pristup kvalitetnom organiziranom ranom odgoju i obrazovanju pridonosi jezičnom, intelektualnom, socijalnom, i emocionalnom razvitku djeteta te znatno poboljšava djetetove šanse za napredak i uspjeh u obrazovanju i životu. To je osobito važno za djecu koja odrastaju u siromaštvu ili u otežanim uvjetima i riziku od siromaštva.
Podsjećamo da je Republika Hrvatska, kao stranka Konvencije o pravima djeteta, dužna pružiti odgovarajuću pomoć roditeljima i skrbnicima djece u ispunjavanju njihovih odgovornosti prema djetetu i osigurati razvoj ustanova, olakšica i službi za skrb o djeci. Ova odredba naglašava važnost uspostavljanja balansa u odnosu roditeljske odgovornosti i odgovornosti društva, kao i važnost potpore roditeljima u ostvarivanju njihovih roditeljskih obveza i odgovornosti kako bi se svakom djetetu osigurali uvjeti koji potiču tjelesni, duševni i socijalni razvoj. Stoga smo više puta naglašavali da su nužna veća ulaganja jedinica lokalne samouprave u otvaranje i proširivanje kapaciteta ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja, te da je potrebno usklađivanje kriterija upisa na nacionalnoj razini.
Svjesni aktualnog trenutka gospodarske krize izazvane pandemijom COVID-19 te situacija u kojima mnogi roditelji ostaju bez posla, pozivamo osnivače, kao i ravnatelje dječjih vrtića da pokažu socijalnu osjetljivost te da omoguće i nezaposlenim roditeljima podnošenje dokumentacije za upis djeteta u vrtić. Također preporučujemo da se, u slučaju ograničenih kapaciteta u redovitom programu vrtića, svakako nastoji ovu skupinu djece obuhvatiti nekim od raspoloživih oblika predškolskog odgoja i obrazovanja.