Članovi MMS-a i FM 16+ raspravljali o Nacionalnom planu za prava djece

Članovi MMS-a i FM 16+ raspravljali o Nacionalnom planu za prava djece

Na inicijativu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (MRMSOSP), u okviru savjetovanja s javnošću koje je trajalo od 14. do 29. ožujka 2022., članovima Mreže mladih savjetnika pravobraniteljice za djecu (MMS) i Foruma mladih 16+ (FM 16+) predstavljeni su Nacrt prijedloga Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj, za razdoblje od 2022. do 2026. godine i Nacrt prijedloga Akcijskog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2022. do 2024. godine.

Sastanak je održan putem platforme Zoom 23. ožujka 2022. u dva navrata, kako bi se moglo uključiti što više djece, te su u dvije rasprave sudjelovali zajedno članovi MMS-a i FM 16+.  Nacrte prijedloga ovih važnih strateških dokumenata predstavile su im voditeljica radne skupine Nada Plavšić Mijatović i zamjenica voditeljice radne skupine Monika Begović iz MRMSOSP-a. Na sastanku su sudjelovale i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević te njezine savjetnice Davorka Osmak Franjić, Danijela Žagar, Lidija Petrović i Nina Ćurčić.

Nakon što je Monika Begović iz spomenutog ministarstva predstavila nacrte prijedloga Nacionalnog plana za prava djece i Akcijskog plana za njegovu provedbu, u obje grupe uslijedila je rasprava s djecom i mladima. Oni su u raspravama izrazili zadovoljstvo činjenicom da postoje dokumenti koji se bave pitanjem ostvarivanja dječjih prava, a time i unapređivanja kvalitete života djece i mladih u Hrvatskoj. No, istodobno su izrazili i zabrinutost te određene sumnje u mogućnosti provedbe planiranih aktivnosti. Postavljeno je i pitanje na koji način se mjeri uspješnost i realizacija zacrtanih ciljeva. Djeca i mladi pokazali su zanimanje i za to kako će se konkretno provoditi ciljevi vezani uz medijsku pismenost i participaciju. Postavljeno je i pitanje informiranja djece o postojanju ovih strateških dokumenata. Također je iznesen dojam da iz predstavljenih dokumenata nije jasno kako točno pridonijeti poboljšanju pravosudnih prava djece i kojim će se mjerama to postići.

Istaknuli su kako neki dijelovi i teme u ovim dokumentima nisu dovoljno jasno razrađeni, primjerice, pitanje sudjelovanja djece u donošenju odluka u pojedinim područjima života, poput obrazovanja, ali i drugih područja. Djeca bi trebala imati više izbora, više mogućnosti sudjelovanja u raspravi kako će se razvijati sustav obrazovanja, rečeno je u raspravi. Čini se da su djeca izostavljena iz procesa koji se odnose na promjene u obrazovanju, nisu u prilici iskazati svoje prijedloge i na taj način sugerirati odraslima smjer u kojem bi promjene trebale ići.

Osvrnuli su se i na rad Vijeća učenika koje u školama često postoji samo radi zadovoljenja forme, bez stvarnoga utjecaja na odluke. U pogledu funkcioniranja stručne službe u školi i odnosa djece prema mogućnosti da u slučaju potrebe potraže pomoć i podršku kod stručnjaka mentalnog zdravlja, istaknuli su kako je vrlo važno da te poslove rade ljudi koje će djeca doživjeti osobama od povjerenja. Djeci je važno da to bude pristupačna osoba, te da treba biti dio kulture škole da djeca potraže pomoć u slučaju potrebe i da to mogu napraviti bez straha od stigmatizacije. Kao poseban problem, istaknuto je da u nekim sredinama niti nema psihologa zaposlenog u školi.

U komentarima na Nacionalni plan istaknuli su kako se tijekom online nastave nerijetko događalo da djeca i mladi pomažu učiteljima s novim tehnologijama. Stoga bi trebalo posvetiti više pažnje mjerama koje bi se fokusirale na medijsku pismenost nastavnika. Jednako tako, mladi savjetnici ističu kako je digitalni svijet djeci jako važno područje, kako je to danas njihov svijet, a u njemu se ne znaju dovoljno dobro zaštititi.

U raspravi je nadalje bilo govora o važnosti prepoznavanja djece u obiteljima u kojima su odnosi narušeni, radi pravodobne pomoći i podrške djeci u čemu škola ima važnu ulogu i utjecaj, o problemu vršnjačkog nasilja i različitim iskustvima vezanima za odnos prema rješavanju tog problema.

Predstavnice MRMSOSP-a nastojale su odgovoriti na postavljana pitanja i dvojbe, te su mladim savjetnicima pravobraniteljice zahvalile na sudjelovanju. Istaknule su da će u procesu provedbe Nacionalnoga plana postojati akcijski planovi i obveza da se dva puta godišnje MRMSOSP izvještava o poduzetom, te da će to ministarstvo nositelje i su-nositelje pojedinih mjera i zadaća poticati i podsjećati na njihovu provedbu. Navele su i da će se založiti da se održe sastanci s načelnicima i gradonačelnicima kako bi potaknuli djecu za sudjelovanje u svojim sredinama.

Savjetnica pravobraniteljice Davorka Osmak Franjić, koja je ujedno i voditeljica MMS-a i Foruma mladih 16+ zahvalila je predstavnicama ministarstva na predstavljanju ovih dokumenata djeci te podsjetila da su djeca iz IV. generacije MMS-a aktivno sudjelovala u raspravi u procesu izrade Strategije EU o pravima djeteta. Istaknula je kako su djeca u taj proces bila od početka aktivno i smisleno uključena. Za razliku od tog procesa, u radnoj skupini za izradu Nacionalnog plana za prava djece u Republici Hrvatskoj bilo je uključeno samo jedno dijete (član Nacionalnog vijeća učenika), što je za njega zacijelo bila vrlo zahtjevna situacija, upozorila je D. Osmak Franjić, istaknuvši da bi se dječje sudjelovanje u takvim aktivnostima trebalo organizirati u skladu sa Smjernicama za sudjelovanje djece i mladih u savjetodavnim tijelima, radnim skupinama i na sastancima (UNICEF, 2021.)

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u završnoj je riječi istaknula kako je današnje predstavljanje Nacionalnog plana djeci u fazi javnog savjetovanja ipak jedan pozitivan iskorak kada je riječ o donošenju strateških dokumenata i uključivanje djece u taj proces. No, djecu i mlade je u većem broju trebalo uključiti ranije, dok je dokument bio u izradi.

Sudeći po reakcijama djece, članova MMS-a i FM 16+, za njih su ovi sastanci bili vrijedni i informativni, te su im pružili mogućnost da iznesu svoja zapažanja i prijedloge. Nadamo se da će pozitivno i dobro iskustvo ovih sastanaka pridonijeti i osnaživanju odraslih za otvaranje i kreiranje prostora za sudjelovanje djece i mladih u procesu izrade strateških dokumenata koji se tiču djece i ostvarivanja njihovih prava.