Dvanaestoro djece, učenika osnovnih i srednjih škola iz Čakovca, Osijeka, Rijeke Splita i Zagreba sastali su se 22. rujna 2008. s pravobraniteljicom za djecu Milom Jelavić i njezinim suradnicama, kako bi dali svoje mišljenje i prijedloge za izradu Strategije poticanja dječje participacije. Riječ je o projektu Ureda pravobraniteljice za djecu čiji je cilj ponajprije osigurati što bolju komunikaciju djece s pravobraniteljicom, ali i potaknuti njihovo sudjelovanje u društvu i omogućiti da utječu na donošenje odluka koje ih se tiču.
Nakon kratkog predstavljanja domaćina, članovi dječje konzultativne grupe iznijeli su što sami znaju o djelovanju pravobraniteljice za djecu i procijenili da njihovi vršnjaci gotovo ništa ne znaju o tome. Savjetnice Davorka Osmak Franjić i Tanja Opačak predstavile su im prijedlog Startegije poticanja dječje participacije, pozivajući ih da ocijene pojedine njezine elemente,
da predlože na koji način je najbolje organizirati komunikaciju pravobraniteljice s djecom, kako prikupljati njihova mišljenja, o kojim temama bi ih bilo važno pitati, kako ih informirati o njihovim pravima i slično. Važan dio Strategije je stvaranje savjetničke mreže pravobraniteljice za djecu, u kojoj bi bila djeca iz cijele Hrvatske i koja bi mogla izravno informirati pravobraniteljicu o svojem viđenju pojedinih problema djece i mladih, davati mišljenja i inicijative o mogućim rješenjima pojedinih problema, predlagati aktivnosti i slično.
Na sastanku su, među ostalim, upozorili da pisane ankete nisu omiljene među djecom te da to nije prikladan način prikupljanja njihovih mišljenja, jer neće pružiti stvarnu sliku o njihovim stajalištima. Ako su već neizbježne, poželjno je da ankete budu prilagođene dobi djece te da razrednici ili pedagozi pripreme učenike i informiraju ih o svrsi anketiranja.
Za informiranje djece o radu Ureda pravobraniteljice za djecu, prikladnijim od letaka i plakata, ocijenili su gostovanja pravobraniteljice i njezinih suradnika u školama, održavanje radionica o dječjim pravima, prikazivanje promotivnih filmova i prigodnih televizijskih emisija, obavijesti putem interneta, informiranje djece o konkretnim primjerima iz rada pravobraniteljice te pokretanje foruma za djecu kojim će moći komunicirati s Uredom pravobraniteljice.
Zanimljiva su bila zapažanja članova konzultativne grupe o teškoćama pri izboru predsjednika ili predstavnika razreda, o njihovoj nejasnoj i često upitnoj ulozi, s čim je povezana i nedjelotvornost ili nefunkcioniranje vijeća učenika u školama, odnosno na višim razinama.
Među važnim temama naveli su rad vijeća učenika, uvjete u kojima škole rade te osiguranje jednosmjenskog rada u svim školama, uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, donošenje zakona o obavljanju stručne prakse u srednjim školama, dosljedno provođenje zakona o sprečavanju prodaje alkoholnih pića i cigareta maloljetnicima i drugo.
Članovi dječje konzultativne grupe pozvani su da i ubuduće šalju svoje prijedloge, koji će biti osobito korisni tijekom osnivanja dječje savjetničke mreže. Pozvani su da komuniciraju s Uredom i putem e-adrese namijenjene isključivo djeci mojglas@dijete.hr.
Budući da su poželjeli da njihove riječi ne odu “u vjetar”, savjetnice pravobraniteljice su se obvezale da će ih obavijestiti o budućim koracima Ureda u vezi s poticanjem participacije/sudjelovanja djece, čijem su osmišljavanju i sami pridonijeli.