Devetu godinu zaredom 18. studenoga obilježavamo Europski dan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja. Obilježavanjem ovog važnog datuma podiže se svjesnost o važnosti sprečavanja seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece i potiče nadležne da preispitaju jesu li uložili maksimalne napore i iskoristili sve postojeće resurse kako bi omogućile djelotvornu i sustavnu zaštitu djece. To je prilika da se podsjetimo na postignuto, ali prije svega da sagledamo probleme i izazove koji su pred nama. Iako seksualno nasilje nad djecom bezrezervno nailazi na osudu i zgražanje, svaki novi slučaj nanovo ukazuje na slabosti u sustavu zaštite djece na koje pravobraniteljica za djecu kontinuirano ukazuje i traži njihovo rješavanje. Problemi su mnogobrojni, od nedostatnih preventivnih programa jednako dostupnih svoj djeci, izostanka kvalitetnih zakonskih rješenja zaštite djece od kontakta s pravomoćno osuđenim počiniteljima seksualnog nasilja, ali i onih koji svojim neprimjerenim ponašanjem seksualno uznemiruju djecu, predugih sudskih postupaka i neodgovarajućeg tretmana djeteta žrtve u postupku, nejednake dostupnosti kvalitetnih programa pomoći i podrške za svu djecu žrtve seksualnog zlostavljanja, pa sve do skandaloznih sudskih presuda, senzacionalističkog medijskog praćenja i narušavanja privatnosti djeteta žrtve.
Pozdravljajući pozitivne pomake u kaznenom zakonodavstvu, koje su rezultat i naših aktivnosti, naglašavamo kako se cjelovita zaštita djece ne može postići samo izmjenama kaznenog zakonodavstva. Zato se Ured pravobraniteljice za djecu već dulje vrijeme zalaže za donošenje posebnoga zakona kojim bi se objedinila zaštita djece od seksualnog nasilja, po uzoru na europske države koje imaju takav propis. Prihvaćajući našu inicijativu, Ministarstvo pravosuđa i uprave osnovalo je radnu skupinu u cilju izrade propisa kojim bi se propisali uvjeti za rad i kontakt s djecom u svim segmentima života djece uključujući i ona područja koja sada nisu regulirana poput rada udruga, trgovačkih društava, kampova za djecu, igraonica, tečajeva i dr.
Na našu inicijativu krenuo je i projekt osnivanja Dječje kuće po uzoru na skandinavski model Barnahusa, u kojima se na jednom mjestu dijete može saslušati, liječnički pregledati u forenzičke svrhe, temeljito procijeniti njegove individualne potrebe, izraditi individualni plan zaštite djetetove sigurnosti te mu se mogu pružiti sve potrebne terapijske usluge. To je mjesto na kojem stručnjaci dolaze k djetetu, a ne da ih dijete mora obilaziti na različitim lokacijama, iznova proživljavajući nasilje koje mu se dogodilo čime se dodatno traumatizira dijete.