Osmu godinu zaredom 18. studenoga obilježava se kao Europski dan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja. Time se u javnosti nastoji podići svjesnost o važnosti sprečavanja seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, a ujedno i potaknuti vlade i nadležne sustave u državama da preispitaju jesu li doista uložili maksimalne napore i iskoristili sve postojeće resurse kako bi omogućili djelotvornu i sustavnu zaštitu djece. Prilika je to da se podsjetimo na postignuto, ali i da, prije svega, sagledamo probleme i izazove koji su pred nama.
Iako seksualno nasilje nad djecom redovito nailazi na bezrezervnu osudu i zgražanje, svaki novi slučaj nanovo razotkriva slabosti u sustavu zaštite djece, na koje i Ured pravobraniteljice za djecu kontinuirano upozorava te poziva na njihovo rješavanje. Problemi na koje posebno ukazujemo su brojni: programi prevencije seksualnog zlostavljanja nisu jednako dostupni svoj djeci, nema kvalitetnih zakonskih rješenja za zaštitu djece od kontakta s pravomoćno osuđenim počiniteljima seksualnog nasilja, te za zaštitu od seksualnog uznemiravanja; predugi sudski postupci i neodgovarajući tretman djeteta žrtve; nejednaka dostupnost kvalitetnih programa pomoći i podrške za djecu-žrtve seksualnog zlostavljanja; pa sve do skandaloznih sudskih presuda, senzacionalističkog medijskog praćenja i narušavanja privatnosti djeteta-žrtve.
Pozdravljajući pozitivne pomake u kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske proteklih godina, a koji su rezultat i upornih aktivnosti Ureda pravobraniteljice za djecu, naglašavamo kako se cjelovita zaštita djece ne može postići samo izmjenama kaznenog zakonodavstva. Zato se već dulje vrijeme zalažemo za donošenje posebnoga zakona kojim bi se, po uzoru na druge europske države, zaštitilo djecu od kontakta s osobama koje, zbog svoje kriminalne prošlosti, mogu predstavljati ugrozu za njih. Drago nam je što je naša dugogodišnja inicijativa nedavno napokon prihvaćena, te je Ministarstvo pravosuđa i uprave za sljedeću godinu najavilo izradu takvoga propisa. Njime bi se trebali propisati uvjeti za rad i kontakt s djecom u svim područjima života djece, uključujući i ona koja zasad nisu regulirana, poput rada udruga, trgovačkih društava, kampova za djecu, igraonica, tečajeva i sličnih aktivnosti za djecu.
Također smo Vladi predložili da, po uzoru na skandinavski model Barnahusa ili „Dječje kuće“ osnuje interdisciplinarne regionalne centre za djecu žrtve u kojima se na jednom mjestu dijete može saslušati, liječnički pregledati u forenzičke svrhe, temeljito procijeniti njegove individualne potrebe, izraditi individualni plan zaštite djetetove sigurnosti te mu se mogu pružiti sve potrebne terapijske usluge. To je mjesto na kojem stručnjaci dolaze k djetetu, umjesto da dijete mora odlaziti k njima na različite lokacije, te svaki put iznova opisivati nasilje koje mu se dogodilo i ponovno ga proživljavati – što ga sve dodatno traumatizira.
Upravo je osiguranje djetetu prilagođenog pravosudnog postupka, kroz Barnahus model, središnja tema ovogodišnjeg obilježavanja Europskog dana zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja. Barnahus je vodeći europski model zaštite prava i interesa djece koja su doživjela seksualno zlostavljanje, koji je u cijelosti prilagođen djeci. Taj jedinstveni pristup okuplja sve relevantne službe pod jednim krovom, kako bi se izbjegla ponovna viktimizacija djeteta tijekom istrage i sudskog postupka, da bi se osigurao koordinirani i učinkoviti odgovor na nasilje koje je dijete doživjelo, te djetetu pružila podrška i pomoć, uključujući medicinsku procjenu i liječenje, u okruženju sigurnom za djecu.
Takav model zaštite djeteta žrtve nužno je što prije uspostaviti i u Hrvatskoj za što se snažno zalažemo.
Pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević