Drugi sastanak Foruma 16+, skupine mladih u dobi od 16 do 18 godina koji savjetuju pravobraniteljicu za djecu o pitanjima važnim za zaštitu dječjih prava, održan je putem aplikacije Zoom 23. veljače 2022. Na sastanku je sudjelovalo desetak mladih te odrasle savjetnice pravobraniteljice za djecu. Voditeljica tima za dječju participaciju u Uredu pravobraniteljice za djecu Davorka Osmak Franjić, izvijestila je djecu o aktualnostima u radu Ureda, aktivnostima pravobraniteljice u povodu Dana ružičastih majica – nacionalnog dana borbe protiv vršnjačkoga nasilja, koji se ove godine obilježava upravo 23. veljače, te o nedavno pokrenutom online forumu na kojem su članovi Foruma 16+ pozvani raspravljati i razmjenjivati mišljenja o svim temama koje ih zanimaju. Među prvim temama koje su samostalno istaknuli upravo je bila tema o vršnjačkome nasilju.
Suzbiti siromaštvo i socijalnu isključenost djece
Glavna aktivnost na sastanku bila je rasprava o dječjem siromaštvu i socijalnoj isključenosti djece u Hrvatskoj. Članovi Foruma 16+ obaviješteni su da se, u okviru inicijative Europske komisije pod nazivom “Jamstvo za svako dijete”, u Hrvatskoj priprema Nacionalni akcijski plan koji je, među ostalim, usmjeren rješavanju problema dječjega siromaštva. U procesu izrade Nacionalnog akcijskog plana važno je uključiti i perspektivu djece i mladih, te saznati što oni smatraju da je potrebno učiniti kako bi se i najranjivijoj djeci osiguralo sretnije djetinjstvo, a ponajprije: pristup ranom i predškolskom odgoju, pristup obrazovanju, kvalitetnoj prehrani, zdravstvenoj zaštiti, primjerenim uvjetima stanovanja, te socijalnim uslugama u zajednici. U vezi s time, UNICEF-ov ured za Hrvatsku pozvao je na suradnju pravobraniteljicu i njezine mlade savjetnike, kako bi oni iznijeli svoja viđenja o tome tko su ranjive skupine djece u Hrvatskoj i kakvu podršku trebaju da bi se spriječila njihova socijalna isključenost i rizik od siromaštva.
U razgovoru su kao najranjivije skupine djece u Hrvatskoj prepoznati: migranti i Romi, djeca s teškoćama u razvoju i djeca s teškim bolestima, djeca koja žive u ustanovama te ona iz ekonomski slabijih obitelji, djeca u zabačenim ruralnim područjima, ali i djeca na područjima pogođenim potresima, djeca u jednoroditeljskim obiteljima te u „miješanim“ obiteljima u kojima je jedan od roditelja stranac, udomljena i posvojena djeca, pa i djeca koja nisu imala odgovarajuću opremu za praćenje online nastave tijekom pandemije covida-19.
Ranjive skupine više su pogođene teškoćama odrastanja
Na pitanje o tome s kojim se sve teškoćama susreću ranjiva djeca izneseni su mnogi zanimljivi odgovori. Za djecu suočenu sa siromaštvom problem su brojni skriveni troškovi obrazovanja, nemogućnost plaćanja čak i obveznih školskih izleta i ekskurzija, nemogućnost pohađanja izvanškolskih aktivnosti jer ih uglavnom treba dodatno plaćati, a sve to dovodi do toga da se djeca osjećaju obilježenima, izdvojenima i loše se osjećaju. Istaknuto je i tzv. menstrualno siromaštvo jer si mnoge djevojke ne mogu priuštiti higijenske uloške, koji su i dalje prilično skupi.
Odrastanje u siromaštvu donosi i druge teškoće, npr. nezaposlenost, stalna potraga za poslovima i niski prihodi čine roditelje napetima, pod stresom su ili su često odsutni, djeca ne dobivaju potrebnu pažnju, a sve to otežava komunikaciju u obitelji, a i povećava rizik od sukoba pa i obiteljskoga nasilja.
I druge ranjive skupine, primjerice djeca s teškoćama u razvoju ili s teškoćama u učenju, koja ne mogu učiti na isti način kao ostali, nerijetko su suočena s neprihvaćanjem vršnjaka, ponekad i ismijavanjem, maltretiranjem, izoliranjem, a pritom najčešće ne dobivaju odgovarajuću podršku nastavnika. Vršnjački pritisak, ali i društvene mreže nameću određeni stil života koji mnoga djeca ne mogu pratiti pa se ponekad i sama izoliraju. Dodatni problem je to što djeca ne znaju kome se mogu obratiti za pomoć, općenito je nedovoljna informiranost među djecom i mladima o centrima ili savjetovalištima za psihološku pomoć.
Kako država može i treba pomoći
Raspravljajući o tome kako država može pomoći djeci u riziku od siromaštva i djeci iz ranjivih skupina dali su prijedloge: da im se omogući dostupni i po mogućnosti besplatni smještaj u jaslice i dječji vrtić; da se osigura bolja evidencija o potrebama obitelji prilikom raspodjele pomoći siromašnima te da je dobiju svi oni koji je doista trebaju, da u osiguranju socijalne skrbi međusobno surađuju različiti resori (npr. socijalne skrbi i obrazovanja) te da se bolje povežu s humanitarnim udrugama, da se uloži napor kako se u školi ne bi toliko isticale nejednakosti među učenicima, da se osigura zdrava školska prehrana – pogotovo u osnovnoj školi, te da se redovito organiziraju edukacije o prihvaćanju različitosti, o toleranciji i suradnji. Također je važno da svako dijete u školi može dobiti podršku kad se loše osjeća ili se suoči s problemima, a pritom je nužno da školski pedagozi i psiholozi budu pristupačni i spremni podržati učenike u takvim prilikama, kao i da nastavnici općenito budu podrška djeci u odrastanju. Škola bi trebala biti i mjesto gdje će se djecu informirati i o službama podrške izvan škole.
Mladi „forumaši“ istaknuli su da je zaštita mentalnog zdravlja djece ili tabu, opterećena stigmom pa se mnogi srame zatražiti je, ili je teško dostupna i nedostatna. Dijelom je to i zbog nedovoljnog informiranja javnosti o besplatnim savjetovalištima, ali i zbog nedovoljnih kapaciteta zdravstvenih ustanova za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih, gdje se dugo čeka na red i usluge su često manjega opsega od potrebnoga. Nasuprot tome nude se skupe usluge privatnih psihoterapeuta što si većina obitelji ne može priuštiti.
U raspravi je bilo i drugih vrijednih prijedloga koji će se proslijediti UNICEF-u, te će tako i glas mladih iz Foruma 16+ pridonijeti kreiranju kvalitetne i provedive politike suzbijanja dječjeg siromaštva i društvene isključenosti.