Konferencija u Stockholmu “Djeca i seksualno nasilje putem interneta”

Konferencija u Stockholmu “Djeca i seksualno nasilje putem interneta”

inetrnet_nasilje

U Stockholmu je 12. i 13. veljače 2009. održana konferencija “Djeca i seksualno nasilje putem interneta – istraživanja, zaštita, podrška” na kojoj je sudjelovala zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika.

Konferenciju Children and Online Sexual Violence organizirale su The Swedish Childrens Welfare Foundation, CBSS (The Council of the Baltic Sea States), BUP Baltički sveučilišni program Elefanten & The Online Project i WGCC (Working Group for Cooperation on Children at Risk). Plenarni izlagači i voditelji radionica bili su stručnjaci aktivni u civilnom sektoru, znanstvenim i zdravstvenim institucijama te policiji. Izlaganja su održali i novinari i tehnologijski stručnjaci zaposleni u području interneta i mobilne telefonije.

Prezentirani su podaci o ugroženosti i obilježjima djece žrtava internetskog zlostavljanja kao i nalazi nekih istraživanja o dječjem ponašanju i stavovima u vezi s internetom. Iz rasprave je proizišla i važnost povezanosti dječje seksualnosti i upotrebe interneta te potreba daljnjih istraživanja.

Uočljiva je praksa uspostavljanja policijskih odjela za cyber kriminal i novija orijentiranost na identifikaciju žrtava i njihov tretman  za razliku od dosadašnje orijentacije na otkrivanje i privođenje počinitelja.

Stručnjaci iz tranzicijskih zemalja bivšeg Sovjetskog saveza prikazali su izraziti rast korisnika interneta i mobitela, čiji se broj u nekoliko godina povećao nekoliko stotina puta, problem organiziranog kriminala i dječje pornografije kao i povezanost s otmicama i trgovinom djecom.

Posebno je važno pitanje proporcije pretvaranja internetskog (online) nasilja u nasilje kroz direktni kontakt izvan interenta (offline). Raste broj djece koja sama stavljaju svoje slike na internet iz čega proizlazi pitanje o dobrovoljnosti takvog ponašanja. To je pak povezano s potrebom pružanja psihološke pomoći toj djeci i procjenjivanja razloga zbog kojih ona to čine.

Iz sudskih procesa koji uključuju djecu, bilo kao žrtve dječje pornografije bilo kao stvaratelje takvih materijala, proizlazi problem žrtvinog poricanja sudjelovanja i izloženosti nasilju. Stoga je uočena potreba za promišljanjem drukčijih strategija optužbe  i pripreme djece za istragu i suđenje, kao i pitanje financijske odštete žrtvi.

Nametnulo se i niz nedoumica vezanih uz određivanje nedopuštenosti internetskog sadržaja, definicije dječje pornografije, prioriteta u istrazi i policijskom djelovanju, kao i uz percepciju problema seksualnog nasilja na internetu itd.

Zanimljiva je motiviranost i dosadašnja uključenost korporacija internetske tehnologije (TeliaSonera) i proizvođača softwerskih programa za zaštitu računala i mreža od dječje pornografije i preuzimanje odgovornosti za svoj dio posla u prevenciji dostupnosti i distribuiranju sadržaja dječje pornografije putem sigurnosnih rješenja, web filtriranja i blokiranja stranica. Čulo se da neke tvrtke surađuju s policijom u izradi klasifikacije štetnih i nedopuštenih internetskih sadržaja. Posebno je optimistično bilo čuti naglašavanje njihovog etičkog djelovanja.