U povodu početka kampanje za lokalne izbore, pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić ponovno poziva organizatore političkih skupova, stranke i stranačke kandidate, da vode računa o pravima djece. Djeca ne trebaju biti ukras na stranačkim skupovima niti na izbornim plakatima političara, djecu se ne smije iskorištavati u političkoj promidžbi, ali mnogi na to zaboravljaju u predizborno vrijeme. Nažalost, izborna pravila ne sadrže takvu zabranu niti predviđaju sankcije za takvo ponašanje.
No, premda djeci nije mjesto na stranačkim skupovima, političari ih ne smiju zaboraviti u svojim programima. Briga o potrebama djece i osiguravanje uvjeta za njihovo kvalitetnije odrastanje u zajednici svakako se trebaju naći u programima kandidata za članove lokalne uprave i samouprave.
Djeci trebaju uređena i sigurna igrališta, dostupna kvalitetna zaštita zdravlja, dječje jaslice i vrtići u kojima će biti dovoljno odgojitelja i stručnih suradnika, škole koje im, uz nastavu, mogu ponuditi i produženi boravak i potporu ako imaju teškoće u učenju i ponašanju, poticajni sadržaji za igru, rekreaciju i zabavu u slobodnom vremenu, obiteljska savjetovališta za njih i njihove roditelje.
Djeci treba zajednica koja se brine o njima i poštuje ih kao svoje aktivne članove, koja je uvijek spremna poslušati njihovo mišljenje i prijedloge. Takve smo im darove dužni dati, umjesto da im dijelimo stranačke balone i zastavice.
Žele li političari doista poboljšati zaštitu djece i njihovih prava, pozivamo ih da u svojim programima ponude ostvariva rješenja koja će povećati razinu zaštite djece od svih oblika zlostavljanja i zanemarivanja te osigurati jednakost u pravima sve djece. Podsjećamo da posebnu potporu trebaju ranjive skupine – djeca iz siromašnih obitelji, iz izoliranih seoskih ili otočnih sredina, djeca s teškoćama u razvoju, djeca pripadnika nacionalnih manjina i druga koji se često nađu na margini društva.
Djeca čine petinu stanovništva Hrvatske. Rijetka su područja gdje ih ima više, a sve su brojnija mjesta u kojima se taj postotak smanjuje pa i naselja u kojima djece uopće nema. To je još jedan argument u prilog tvrdnji da se na djeci ne smije štedjeti ni u kriznim vremenima. Dakako, ne samo na riječima i obećanjima.
