Druga pandemijska godina, uz koju se istodobno i dalje moramo nositi s posljedicama razornih potresa, za svu djecu u Hrvatskoj bila je još jedna godina prilagođavanja uvjetima života u izvanrednoj situaciji. Produžena kriza dodatno je naglasila sve postojeće slabosti u zaštiti prava djeteta, koje su postojale i prije i ukazala na nužnost sustavnog i kvalitetnijeg rješavanja niza pitanja koja se tiču života djece.
Poruka je to iz godišnjeg Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu u 2021. godini, koje je pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević podnijela 31. ožujka 2022. Hrvatskome saboru. Uz ovogodišnje izvješće predan je i prilog Djeca na čekanju – dječja prava u vrijeme pandemije 2020. – 2021. kao sažeti prikaz ključnih teškoća i izazova koji su pogodili djecu u proteklom razdoblju i poziv da se u nacionalnim i lokalnim planovima za sprečavanje rizika od katastrofa, s većom pažnjom planiranju aktivnosti koje će štititi djecu i njihova prava u izvanrednim situacijama.
Ured pravobraniteljice za djecu i u 2021. godini bilježi rast broja prijava povreda prava djece, koji je dosegnuo brojku od 2004 novih predmeta, a uz nove prijave postupao je i u 694 predmeta prenesenih iz prethodnih godina. Pored toga pravobraniteljica i njezin stručni tim radili su i na 1226 predmeta koji se odnose na opće inicijative i preporuke, izvješća, suradnju s državnim i međunarodnim institucijama, sastanke, projekte, obilaske ustanova, te ostale redovite poslove. Zabilježeno je i više od 1200 razgovora sa strankama putem telefona i u uredima pravobraniteljice u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.
Najbrojnije prijave u području obrazovnih prava
I u 2021. godini najviše prijava kršenja prava bilo je u području obrazovanja, čak 478, a zatim u području ostvarivanja prava na roditeljsku skrb, sa 426 prijava. Nasilje i zanemarivanje djece prijavljeno je u 269 slučajeva, povreda zdravstvenih prava u 172, pravosudnih u 141, prava na zaštitu sigurnosti djeteta u 121 slučaju, 83 prijave odnosile su se na djetetovu privatnost, 77 na povredu ekonomskih prava, 49 na diskriminaciju, 48 na socijalna prava, uz ostale prijave.
Uz pojedinačne preporuke u vezi s konkretnim slučajevima pojedine djece, pravobraniteljica je u 2021. godini uputila i 86 općih preporuka, upozorenja i priopćenja u cilju unapređivanja prava djece, a oko petine tih preporuka odnosilo se na pitanja u vezi s pandemijom Covida-19. Također je sudjelovala u postupku donošenja ili izmjena 38 propisa i četiri strateška dokumenta, uz predlaganje ukupno 129 konkretnih promjena u tim dokumentima.
Izvješće ukazuje na neke vrlo zabrinjavajuće trendove koji zahtijevaju žurno djelovanje radi zaštite djece. U značajnom porastu su stradanja djece u prometu – čak 17 djece izgubilo je život, a 1254 ih je ozlijeđeno u prometnim nesrećama. Porastao je broj prijava nasilja i zanemarivanja djece u obitelji. Raste i broj djece u institucijama, ali dobra vijest je da je u 2021. godini zabilježen nešto veći broj posvajanja djece pa je tako 37 djece dobilo roditelje. Pravobraniteljica i ovim izvješćem poziva na sustavnu podršku zaštiti mentalnog zdravlja i dobrobiti djece, a s tim u vezi i na bolju podršku roditeljima i obitelji, odgojno-obrazovnim radnicima i svima koji su zaduženi za skrb o djeci.
Sustav obrazovanja nastavio je prilagodbu na produljene uvjete pandemije, uz pohvalno nastojanje da škole i vrtići nastoje kontinuirano biti otvoreni i dostupni, u skladu s epidemiološkom situacijom. Za mnoge je bio izazov osigurati i zaštitu od zaraze i kontinuitet odgojno-obrazovnog procesa, te su djeca, unatoč otvaranju škola, po mjesec pa i duže bila na nastavi na daljinu. Djeca općenito nisu zadovoljna s tim modelom nastave i stoga je pravobraniteljica u više navrata preporučila Ministarstvu obrazovanja da pojača podršku nastavnicima, kao i da prati kvalitetu i ishode nastave na daljinu. Brojna su djeca nastavu pratila na mobitelima, a neka nisu imala ni tu mogućnost jer kod kuće nisu imala pristup internetu. Neka su djeca izgubila najmanje jednu obrazovnu godinu dok su se tražila različita rješenja. Stoga se pravobraniteljica zalaže za sveobuhvatnu analizu koja će zabilježiti pouke iz razdoblja pandemije o tome kako u takvim uvjetima zaštititi najbolje interese djece, kao putokaz u planiranju i pripremi za eventualne buduće krizne situacije.
Osigurati podršku obiteljima
U području obiteljskih odnosa pravobraniteljica se zalaže za bolju međuresornu suradnju u osiguravanju podrške obitelji, za osiguranje savjetovališta i stručnjaka koji bi pružali stručnu pomoć roditeljima, te za organizaciju mobilnih timova stručnjaka iz područja zaštite mentalnoga zdravlja koji će kontinuirano i sustavno pružati usluge u zajednici, osobito u područjima izvan središta županija i velikih gradova. Također se zalaže za to da se u centrima za socijalnu skrb osigura dovoljan broj stručnjaka i odgovarajući prostorno-tehnički uvjeti, kontinuirano stručno osposobljavanje i supervizija, te prevencija profesionalnog sagorijevanja. Također se zalaže za ažurnost u radu sudova i za to da suci budu posebno educirani i specijalizirani za problematiku osjetljivih obiteljskih odnosa.
Pravobraniteljica se i dalje zalaže za osnivanje specijaliziranih obiteljskih sudova u čijoj bi nadležnosti bili svi postupci u domeni obiteljsko pravne zaštite djeteta te, iako pozdravlja najavljenu reforma pravosuđa i osnivanje specijaliziranih obiteljskih odjela na područjima županijskih sudova, smatra da su u toj sferi i dalje nužne korjenite promjene kako bi se osigurala kvalitetna sudska zaštita i zastupanje djeteta u pravosudnom postupku.
Područje zaštite djece od nasilja i zanemarivanja traži učinkovitije napore svih resora jer svi oblici nasilja nad djecom su u porastu. Obiteljsko nasilje i seksualno nasilje nad djecom poraslo je u 2021. godini, a vršnjačko nasilje se nastavlja u školama i dodatno širi u digitalnom okruženju. Nažalost, propisi, planovi i strategije koji su usvojeni s ciljem da se smanji nasilje nad djecom u obitelji i u školama nisu donijeli željene rezultate, a institucije koje se bave zaštitom djece u 2021. godini zapale su u najveću krizu povjerenja javnosti do sada.
Broj djece u institucijama je u porastu, a ciljevi procesa deinstitucionalizacije ne samo da se ne ostvaruju, već su pokazatelji lošiji nego na njegovu početku. Promišljajući o dobrobiti djece koja su smještena u udomiteljske obitelji, kao i važnosti već razvijene privrženosti i stabilnosti, pravobraniteljica poziva da se razmotri i mogućnost posvojenja unutar udomiteljske obitelji, kada je to u najboljem interesu djeteta.
Svako peto dijete u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva. Posljedice siromaštva teško i dugoročno pogađaju djecu, a u uvjetima krize taj je negativni utjecaj još teži. Stoga je iznimno važno osigurati da sustav socijalne skrbi prati i stalnim mjerama omogućuje zaštitu djece od nepovoljnih učinaka siromaštva, čemu bi trebalo pripomoći i usvajanje EU Jamstva za djecu.
Zaštita mentalnog zdravlja treba biti dostupnija djeci i mladima
Zdravstvene usluge, uključujući usluge podrške mentalnom zdravlju djece, nedostatne su, osobito u manjim sredinama, a unatoč trudu zdravstvenih djelatnika pristup zdravstvenim uslugama bio je otežan zbog mjera zaštite od Covida-19. U uvjetima pandemije dodatno su došli do izražaja stari problemi: nedostatak stručnjaka za područje mentalnog zdravlja djece, izostanak multidisciplinarnog pristupa u liječenju, nedostatak smještajnih kapaciteta i nejednaka dostupnost zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih. U aktualnim uvjetima neophodno je osigurati i besplatne usluge psihološkog savjetovanja i tretmana.
Kao i prethodnih godina, pravobraniteljica i u najnovijem izvješću upozorava da Hrvatska nije postigla dostatnu razinu zaštite djece od seksualnog nasilja, budući da sudski postupci traju predugo te da kažnjavanje počinitelja seksualnog nasilja nad djecom nije odgovarajuće. Takvom praksom djecu se obeshrabruje u prijavljivanju, a počinitelje ohrabruje na činjenje novih delikata na štetu djece i onemogućuje se prevencija. Blage kazne za počinitelje imaju za posljedicu kraće čuvanje podataka u kaznenoj evidenciji i brži nastup rehabilitacije, što omogućuje da se nakon toga seksualni zlostavljači djece zapošljavaju u zanimanjima koja uključuju doticaj s djecom. Zato pravobraniteljica i dalje poziva na donošenje jedinstvenog zakona koji će djecu štititi od nasilja i jasno povući crtu između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja prema djeci. Zalaže se i za osnivanje interdisciplinarnih regionalnih centara za djecu žrtve, u kojima se na jednom mjestu dijete može saslušati, liječnički pregledati u forenzičke svrhe, temeljito procijeniti njegove individualne potrebe, izraditi individualni plan zaštite djetetove sigurnosti i gdje će ono moći dobiti sve potrebne terapijske usluge.